Smiona inicijativa dijela istočnoeuropskih zemalja da Europa promijeni statistiku i troškove mirovinske reforme izbaci iz službenog izračuna javnog duga, neočekivano je u Bruxellesu naišla na – pozitivan odgovor. U pismu upućenom Europskom udruženju mirovinskih fondova (EFRP) istaknuto je da je Komisija “dobro svjesna činjenice da postoje određene asimetrije kad je riječ o reformi mirovinskih sustava”.

Prvi je to korak u smjeru da stroga europska statistika počne različito tretirati deficit zemlje ovisno o tome je li nastao zbog neumjerene potrošnje ili pak, zbog ozbiljnih reformskih zahvata. Podsjetimo, krajem kolovoza devet zemalja na čelu s Poljskom uputilo je pismo u Bruxelles, na ruke predsjednika Europskog vijeća i povjereniku Europske komisije za ekonomska i monetarna pitanja Ollieu Rehnu, tražeći da se troškovi mirovinske reforme izbace iz statistike visine javnog duga. Logika tih zemalja je jednostavna; revidiranje pravila o zaduženosti tako da se troškovi mirovinske reforme posebno tretiraju mora razdvojiti zemlje koje su novac utrošile na ozbiljnu reformu koja će u budućnosti smanjiti pritisak na javne financije i stvoriti neovisan mirovinski sustav, od onih koje su deficit ‘napuhale’ nefikasnošću i populističkim odlukama. Odluka europske birokraje očekivano je naišla na pozitivne reakcije i menadžera hrvatskih mirovinskih fondova. “Suštinski, to znači priznanje Europske unije da uvođenje obvezne mirovinske štednje i usmjeravanje dijela mirovinskih doprinosa u nju znači smanjivanje implicitnog državnog duga koji predstavlja obvezu države da se bez osiguranih realnih izvora skrbi za buduća mirovinska primanja svojih sadašnjih građana. Ili, da pojednostavim, radi se o smanjivanju duga prema budućim generacijama”, istaknuo je predsjednik Udruženja obveznih mirovinskih fondova, ujedno i predsjednik Raiffeisen OMF-a Damir Grbavac.

Složni mirovinci
Njegovo mišljenje dijele i u ostalim obveznim mirovinskim fondovima. Za Hrvatsku to znači, objašnjava, “lakše udovoljavanje kriterijima Pakta o razvoju i stabilnosti i strogim uvjetima za ulazak u Europsku monetarnu uniju”. U posljednjih petnaestak godina dio istočnoeuropskih zemalja proveo je mirovinsku reformu. Zahvatom je sustav međugeneracijske solidarnosti proširen kapitaliziranom štednjom s ciljem da se u budućnosti raniji sustav kompletno zamijeni. I Hrvatska je pod teretom demografsog starenja i ekonomskih promjena bila prisiljena na mirovinsku reformu kojom je uveden sustav tri stupa. On funkcionira po jednostavnopm principu – tri četvrtine doprinosa zaposlenog uplaćuje se u prvi stup za isplate današnjih umirovljenika, a tek jedna četvrtina izdvaja se kao štednja iz koje će jednog dana taj radnik primati mirovinu. Treći stup je dobrovoljan, u njega osiguranik može fakultativno štedjeti za mirovinu. Problem mirovinske reforme jest često spominjani omjer 1:1,3 koji znači da jednog umirovljenika financiraju tek nešto više od jednog radnika. Rastom broja umirovljenika i usporednog pada nataliteta, taj će se omjer neizbježno pogoršavati. Osim broja umirovljenika, problem je i što reforma nije provedena do kraja već je zapela na tom koraku. No, svako povećavanje izdvajanja u drugi stup znači ozbiljan financijski udar na proračun koji mora nadomjestiti rupu. Uz činjenicu da doprinosi pokrivaju tek 54 posto potrebnog iznosa za mirovine, a ostatak proračun, prema procjenama povećanje izdvajanja u drugi stup od jednog postotnog boda (sa 5 na 6 posto) proračunu bi produbilo rupu između 800 milijuna i milijarde kuna. Činjenica da je da slučaj Grčke i njezinog umalog bankrota pod povećalo naglo stavio sve (posebice) istočnoeuropske zemlje koje su tranziciju i ekonomski rast proteklih 15-ak godina financirale zaduživanjem. Dio novih članice eurozone, a često se kao primjer navodi Slovačka, u želji da održe maastriške kriterije od 3 posto budžetskog deficita i 60 posto udjela javnog duga u BDP-u, usporavaju ili otežu mirovinske reforme. Time nastaje paradoks jer se s urednim pokazateljima stvaraju neodrživi mirovinski sustavi koji će za 20-ak godina postati paneuropski problem. Neosporno da takvo nelogično ponašanje potiče ni manje ni više nego europska birokracija pa u tome treba tražiti razlog pozitivnog odgovora Bruxellesa.

Vlada odustala
Odustajanje od mirovinske (a i svake druge) reforme nesumnjivo vrijedi i za domaće političare. Izmjene zakona o mirovinskom osiguranju povučene su iz hitne procedure koji je na snagu trebao stupiti s prvim listopadom. Vlada je spremna na labavljenje pojedinih odredbi predloženog zakona o mirovinskom osiguranju pa će rok u kojem će se izjednačiti odlazak u mirovinu žena i muškaraca biti 20 godina, kazala je u četvrtak premijerka Jadranka Kosor. U slučaju osoba koje imaju 40 godina staža, a nemaju dovoljno godina života za redovitu mirovinu, koeficijent ‘penalizacije’ bit će blaži, odnosno osnovica izračuna mirovine umanjit će se za 0,15, umjesto 0,34 na mjesec. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije povlačenje Vlade prokomentirao je riječima: “Iako o zakonu nije bilo dovoljno javne rasprave, zakon bi ispravio neke društvene nepravde da oni koji idu u mirovinu ranije imaju više dobivaju od onih koji rade dulje osim ako nam je intencija da društvo bude nepravedno…. Da karikiram, zašto napraviti prijelazno razdoblje za izjednačavenje odlaska žena s muškarcima od 10 godina, ako može 200?!” Bojim se da je svaka odgoda od par mjeseci potencijalni odustanak jer ulazimo u godinu parlamentarnih izbora!” S blažom metodologijom računanja deficita ministar Ivan Šuker bio bi u boljoj situaciji. Iako bi i dalje imao (velik) problem da ishodi novac za mirovine u prvom stupu, taj mu trošak ne bi uvećavao javni dug. Politika bi tada bila motiviranija da uz isplatu mirovina ode i korak dalje te postupnom uvećava izdvajanja za drugi stup.

Damir Grbavac, RMF

Dodatni argument iz EK
“Mislim da je reakcija EK-a dodatni argument za zaključak da smo bili na pravom putu, iako ne uvijek dosljedni u provođenju reforme i dodatni poticaj za njen nastavak putem jačanja uloge mirovinskih fondova i putem povećanja doprinosa za drugi stup i jačanje dobrovoljne mirovinske štednje”, kaže Damir Grbavac iz ROMF-a.

Dubravko Štimac, PbZ/CO

Rješavanje problema
“Treba istaknuti da se deficit kreira, ali ga treba promatrati kao deficit koji ide u smjeru rješavanja problema, a ne onog za financiranje potrošnje. Bit je da velikih efekata neće biti odmah, no značajno jest da će se drugačijom metodologijom zemlje relaksirati, a time političare motivirati na reforme”, kaže Dubravko Štimac iz PBZ/CO fonda.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

promo

Budućnost bankarstva je u dobrom korisničkom iskustvu

Predrag Bejaković, IJF

Problemi pod tepih
“Možemo se zavaravati i gurati probleme pod tepih, ali deficit je uvijek deficit. Je li on implicitan ili eksplicitan, ostaje nepobitno da će ga platiti generacije koje dolaze. Bojim se da ako se taj deficit isključi (ili drugačije računa) iz maastriških kriterija, političari će još manje biti motivirani na fiskalnu disciplinu”, kaže Predrag Bejaković iz IJF-a.

Dinko Novoselec, AZ

Rješenje i za Hrvatsku
“Moj dojam jest kako je odgovor EK uspjeh inicijativi s ciljem da izdvajanja za mirovinske reforme ne ulaze u izračun deficita. Iako se rješenje neće donijeti sutra, iz perspektove mirovinskih fondova važno je da se javnost i politika s temom upoznaju, jer će se europska rješenja primjenjivati na Hrvatsku”, istaknuo je Dinko Novoselec iz AZ fonda.