Protiv države lani je pokrenut velik broj novih parnica “teških” ukupno 3,4 milijarde kuna. Sudeći prema zahtjevima kojima vjerovnici prijete državnom proračunu, nove tužbe dosežu dvostruku vrijednost nagodbe države u slučaju Liburnia Riviera Hotela. S druge strane te je godine država tužila svoje dužnike za 300 milijuna kuna.

Otkriće o zabrinjavajućem porastu tužbi protiv države u kriznoj 2009. nalazi se u izvješću o radu Državnog odvjetništva u 2009. u kaznenim te građanskim i upravnim predmetima koje je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić predao Saboru. Bajić ublažava ružnu sliku: upozorava da su vrlo često u pitanju nerealno visoki ili potpuno neosnovani iznosi te da je vrijednost iznosa koji se inače dosuđuju na teret države osjetno niža od tužbenih zahtjeva. Tako on kao dokaz toga ističe da je lani DORH pobijedio u 87 posto pravomoćno presuđenih sporova čime je, kaže, državi priskrbio milijardu kuna, dok je sudski izgubljeno samo 152 milijuna kuna. Bajić ukazuje na problematični porast radnih sporova u prošloj godini u kojima DORH neće moći pobijediti. Budući da se tužbeni zahtjevi pozivaju na prava iz propisa, Bajić navodi da je “vođenje spora najlošiji izbor, sporovi se gube, stvaraju se troškovi koje treba platiti tužiteljima i svrhovitije ih je riješiti nagodbom te izbjeći nepotrebno parničenje”. Ukazuje i na prošlogodišnji velik “skok” u broju parnica čiji je razlog, kaže, “povećanje broja radnih sporova zbog isplate s osnove prekovremenog i smjenskog rada djelatnika policije, pravosudne policije i Ministarstva obrane”. Sudeći prema statistici DORH-a, opet smo došli tamo gdje smo bili: država kad nema novca za isplatu svojih dugova, tjera sudstvo, tužitelje i vjerovnike da troše vrijeme, novac i snagu iako se zna da će na kraju izgubiti. Izvješće ne otkriva podatak koliko je zapravo novih parnica država “zaradila” tužbama vjerovnika, ali iz brojke koja obuhvaća zastupanja državnih odvjetnika u starim i novim parnicama jasno je da je problem države kao parničara prilično napredovao. Naime, ukupna vrijednost svih parničnih sporova koje je DORH po toj osnovi imao u radu do početka ove godine iznosila je 15,8 milijardi kuna. Pritom je država tužitelj koji potražuje tek nešto manje od tri i pol milijardi kuna, a tužena je za oko dvanaest i pol milijardi kuna – bez kamata – što je ravno trećini godišnjih proračunskih izdataka za mirovine.

Bajić navodi da je došlo do negativnog pomaka u parnicama u kojima je država jedna strana. U 2009., kaže, za 20 posto porastao je broj parničnih sporova i “trend smanjenja broja novih parnica koji smo imali u posljednje četiri godine je prekinut 2009.”. Tada je sudstvu isporučeno 7422 nova parnična predmeta s državom koja je najčešće tužena. Dodaju li se tome i svi neriješeni sporovi iz prijašnjih godina, lani su se tužitelji bavili s gotovo 20.000 parnica u kojima je država tužena – takvih je čak 77,5 posto slučajeva, odnosno kao tužitelj pojavila se u nešto manje od pet tisuća parnica. DORH-ovo izvješće otkriva i negativan preokret kod ovrha: “U 2009. bilo je ukupno u radu 14.531 ovršni predmet, no broj ovrha je porastao za 15 posto te je nakon tri godine prekinut trend njihova smanjenja. Država je kao vjerovnik vodila ovrhe radi naplate 3,2 milijarde kuna, dok se od države kao dužnika potraživalo 211 milijuna kuna.” Lani je Tužiteljstvo predložilo 85 stečajeva, a u njima kao i u 229 stečajeva koje su pokrenule druge osobe prijavilo je 898 milijuna kuna potraživanja države. U likvidacijama tvrtki prijavljeno je 10 milijuna kuna tražbina države, no otvoreno je pitanje koliko će se od toga naplatiti jer je novija praksa poreznika da hipotekarno osiguravaju naplatu poreznog duga. Kako su u građansko-upravnim odjelima DO lani radili na ukupno 124.973 različita sudska predmeta, zanimljivo je da su od toga čak 82.000 činili novi predmeti. Od te pak brojke više od 63.000 su bili oni iz rubrike ostalo: pretežito gruntovni predmeti i izvanparnični predmeti radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Bajić o tome kaže: “Potpuni je angažman DO na uknjižbi nekretnina u vlasništvu države u zemljišne knjige. Od 1,5 milijuna katastarskih čestica za koje je bilo nužno provjeriti jesu li u vlasništvu države do kraja 2009. obradili smo 99,37%.” Zanimljivo je i 18.223 predmeta koji se tiču denacionalizacije, a lani su dobili 2505 novih. Inače, kad se predmetima dodaju i upravni, brojka je 199.289 “nekaznenih” predmeta.