Kad je u Vojnoj tvornici 99 početkom kolovoza eksplodirao parni kotao, usmrtivši jednog radnika civila i ozlijedivši šestoricu, skupina zaposlenika organizirala je štrajk kojim su zahtijevali sigurnije uvjete rada koje su im prema egipatskom zakonu dužni osigurati.

Međutim, već je krajem mjeseca osam radnika završilo pred vojnim sudom zbog “otkrivanja vojnih tajni” i “nezakonitog zaustavljanja proizvodnje”. Poruka je bila nedvosmislena: pravila koja važe za ostatak Egipta ne važe za vojsku koja je i dalje najmoćnija institucija u autokratskoj državi suočenoj s najvećim testom u posljednjih nekoliko desetljeća – neminovnim izborom novog predsjednika. Predsjednik Hosni Mubarak diktatorskom je vlašću državom upravljao 29 godina, no zbog teške bolesti ne očekuje se da će nastaviti obavljati dužnost predsjednika nakon što mu 2011. godine istekne mandat. Umirovljeni državni dužnosnici i analitičari kažu da je iskazivanje vojne moći nad radnicima u civilu dio priče o utjecaju vojske na izbor novog predsjednika. U pravilu bi egipatski glasači trebali izabrati sljedećeg predsjednika na izborima 2011. godine, no u praksi je gotovo sigurno da će pobijediti kandidat vladajuće stranke. Prava će se bitka za preuzimanje vlasti voditi iza zatvorenih vrata gdje će vojska nastojati očuvati svoj status ili pokušati spriječiti uspjeh Mubarakova sina Gamala. Umirovljeni dužnosnici i analitičari tvrde da vojska neće poduprijeti njegovu kandidaturu bez jamstva da će zadržati najvažniji položaj u državi. Dugogodišnja vlast čvrste ruke jednog čovjeka razorila je građanske institucije u Egiptu i stvorila vakuum na najvišim položajima u vladi koje su zauzeli ljudi iz vojske. “Narod se ne može osloniti ni na jednu građansku instituciju”, kaže Michael Hanna, znanstvenik zaposlen u neprofitnoj instituciji za istraživanje javne politike Century Foundation koji se bavi vojnim sustavom u Egiptu. U proteklih 30 godina egipatska je vojska primila gotovo 40 milijardi dolara američke pomoći i pretvorila se u monstruma koji rukovodi sustavom sigurnosti i rastućom industrijom obrane, a proširila se i na građanski sektor. Vojska je izgradila autocestu koja vodi od Kaira do Crvenog mora, bavi se proizvodnjom štednjaka i frižidera namijenjenih izvozu, a proizvodi čak i maslinovo ulje i flaširanu vodu.

Kad su tijekom nestašice kruha 2008. godine izbili neredi, vojska je dijelila kruh.“Tu su u vremenima krize”, kaže Salah Eissa, urednik državnog tjednika Al Qahira. “Zato danas neki traže vojnu vlast.” Iako se smatra da vojska neće upravljati predsjedničkim kandidatom vladajuće stranke, politički analitičari u Egiptu smatraju da vojska ima neformalnu moć veta što se tiče vrha državne piramide moći. “Vojska se smatra jedinom institucijom koja može spriječiti izbor novog predsjednika”, tvrdi Issandr elAmrani, bliski promatrač egipatske politike i autor bloga Arabist. Nepovjerenje vojske prema Gamalu Mubaraku potječe od njegovih veza s mlađim kadrom vladajuće stranke koji se obogatio u poslovnom svijetu. Vlada je povezana sa “starom gardom” Nacionalne demokratske stranke, elitom koja je znatno manje imućna. Vojni dužnosnici priznali su da strahuju da bi Gamal Mubarak mogao ugroziti institucijsku moć vojske.“Naravno da je vojska postala ljubomorna što više nisu veliki šefovi”, izjavio je umirovljeni general Mohamed Kadry Said. “Ugrožava ih poslovni svijet.” General Said kaže da će nasljednik predsjednika Mubaraka, bio to Gamal Mubarak ili netko drugi, morati uvjeriti vojsku da će njezin položaj unutar egipatske strukture moći ostati siguran. U Vojnoj tvornici 99 proizvodi se, uz glavnu proizvodnju metalnih dijelova za teško naoružanje, širok spektar potrošačke robe. Na kraju je vojska blago postupila prema štrajkašima. Trojica su oslobođena, a petorici je određen rok kušnje. No, vojska je dokazala svoje. “U vojnom društvu ne postoje štrajkovi radne snage”, izjavio je umirovljeni general. “Ako ne žele slijediti naša pravila, neka isprobaju sreću u građanskom društvu.”

Thanassis Cambanis; Mona ElNaggar pridonijela izvještaju