Tijekom godina Italija je naučila tešku lekciju da više ne može konkurirati Kini po pitanju cijene. Stoga su talijanski poduzetnici sanjali o tome da će Italija prodavati kvalitetu, a ne kvantitetu.

Stoljećima je ovaj zidinama okruženi srednjovjekovni grad pored Firence proizvodio neke od najfinijih tkanina na svijetu te zbog toga postao centar marke “Made in Italy”.A onda je ovamo došla Kina.Kineski radnici, prvo tek nekoliko doseljenika, a zatim deseci tisuća njih, počeli su nastanjivati Prato krajem 1980-ih. Transformirali su ovo tekstilno žarište u glavni grad za proizvodnju nekvalitetnih odjevnih predmeta te se time obogatili, ali i podjarili zamjerke i potaknuli racije koje su donijele optužbe za fanatizam i licemjerstvo. Ovaj grad dom je najvećem broju Kineza u Europi, od kojih su neki tu legalno, a većina ilegalno. U srcu Toskane, kineski radnici danonoćno rade u oko 3200 poduzeća gdje proizvode nekvalitetnu odjeću, cipele i modne dodatke, često iz materijala uvezenih iz Kine, a koji se po prihvatljivim cijenama prodaju u trgovinama diljem svijeta.Zahvaljujući slabim talijanskim institucijama i visokoj toleranciji prema kršenju pravila, Kinezi su zamaglili granicu između “Made in China” i “Made in Italy”, što negativno utječe na kvalitetu talijanskih tkanina te sposobnost Italije da na tržištu predstavlja robu kao isključivo vrhunsku.Dio zamjerki je kulturalan: klasično talijanska atmosfera ovog grada popušta pred kineskim utjecajem. No, ono zbog čega neki Talijani najviše bjesne jest činjenica da ih Kinezi pobjeđuju na njihovom teritoriju (izbjegavanju poreza i genijalnim načinima manevriranja talijanskom zloglasno kompleksnom birokracijom) te su stvorili iznimno uspješan, premda većim dijelom podzemni, novi sektor, dok su mnoga poduzeća u gradu propala. Posljedica toga je otrovna kombinacija podsvjesnih strahova od imigracije i ekonomije. “To bi mogla biti budućnost Italije”, rekao je Edoardo Nesi, vijećnik za kulturu pokrajine Prato. “Italija bi trebala obratiti pozornost na rizike.”

Situacija je pomalo prešla izvan područja kontrole državnih poreza i vladinih agencija za dosljenike. Prema podacima Središnje talijanske banke, Kinezi iz Prata dnevno šalju oko 1,5 milijuna dolara u Kinu, a većina tog novca dolazi od trgovine tekstilom. Zarada tih razmjera nije vidljiva u poreznim dokumentima, a neki lokalni dužnosnici tvrde da će Kinezi radije poslati zarađeni novac u inozemstvo nego ga uložiti lokalno.Tenzije su se pojačale nakon proljetnih racija talijanskih vlasti izvršenih u radionicama koje zapošljavaju ilegalne radnike te dosegle vrhunac krajem lipnja, kad su talijanski tužitelji uhitili 24 osobe i stavili pod istragu 100 poduzeća s područja pokrajine Prato.Optuženi su za pranje novca, prostituciju, krivotvorenje i prodaju inozemnih proizvoda pod markom “Made in Italy” Mnoge Kineze vrijeđaju tvrdnje da su uništili grad jer smatraju da su ga pomogli spasiti od pada u gospodarski zaborav. “Da Kinezi nisu došli u Prato, bi li uopće postojala pronto moda?”, pita se Matteo Wong (30), koji je rođen u Kini, ali odrastao u Pratu, gdje sada vodi savjetodavni ured za kineske doseljenike. “Jesu li Kinezi oteli radna mjesta Talijanima? Upravo suprotno, otvorili su nova radna mjesta Talijanima.”Posljednjih mjeseci Prato je postao diplomatski kamen spoticanja. Talijanski dužnosnici optužuju kinesku vladu da ne poduzima dovoljno po pitanju ilegalne imigracije i traže dogovor s Kinom kako bi se ilegalne doseljenike identificiralo i deportiralo. Talijanski dužnosnici očekuju da će se Prato naći na dnevnom redu tijekom posjeta kineskog premijera Wena Jiabaoa Rimu u listopadu. Mnogi kineski ilegalni doseljenici u Prato pristižu autobusima preko Rusije ili Balkana te odmah zatim uništavaju putovnice ili ih predaju kriminalnim skupinama koje su ih ovamo dovele. Drugi ostanu nakon isteka turističkih viza.Prema podacima gospodarske komore Prata, broj tekstilnih poduzeća u talijanskom vlasništvu u Pratu od 2001. se prepolovio na oko 3000, što je 200 tvrtki manje nego onih u posjedu Kineza, od kojih se gotovo sve bave proizvodnjom tekstila.

Nekoć glavni proizvođač i izvoznik tkanina, Prato sada sa 27 posto pridonosi ukupnom talijanskom izvozu tkanine u Kinu. Ljutnja sve više raste. “Uzmite za primjer osobu iz Prata s dvoje nezaposlene djece pored kojih se proveze Kinez u Porscheu Cayenne ili Mercedesu kupljenim novcem od nezakonitog iskorištavanja imigranata, pa će vam biti jasno koliko je ova klima rizična”, izjavio je Domenico Savi, načelnik policije u Pratu prije no što je odstupio s dužnosti u lipnju.Prema uredu gradonačelnika Prata, grada koji broji 187 tisuća stanovnika, ovdje se nalazi 11.500 legalnih kineskih doseljenika. No, procjenjuje da u gradu živi još oko 25.000 nezakonitih doseljenika, većinom Kineza. Uobičajeni način na koji Kinezi otvaraju nova poduzeća, često uz pomoć upućenih talijanskih poreznih savjetnika i odvjetnika, jest zatvaranje poduzeća prije upada porezne inspekcije, nakon čega slijedi ponovno otvaranje iste tvrtke, samo pod novim poreznim brojem. Li Zhang, vlasnik trgovine odjećom koji je u Italiju imigrirao 1991., kao i stotine drugih Kineza, nalazi se u središtu sive ekonomije Prata. Njihova poduzeća dijelom su zakonita jer plaćaju poreze, ali dijelom su i dio podzemlja jer se oslanjaju na vanjske izvođače radova koji često koriste ilegalne radnika. Od otvaranja trgovine 1998., Zhang izvozi odjeću u preko 30 zemalja, među kojima su Kina, Meksiko, Venezuela, Jordan i Libanon. Racije onemogućuju normalno poslovanje, tvrdi on, te uznemiruju kinesku zajednicu. “Ljudi se boje”, objasnio je Zhang. Veći dio ovih strogih mjera pokrenuo je novi gradonačelnik Prata. Ovaj tradicionalno ljevičarski grad 2009. je na svoje čelo postavio prvog desničarskog gradonačelnika nakon Drugog svjetskog rata, ponajviše zato što je u kampanji dirnuo u snažno prisutni lokalni strah od “kineske invazije”. On sada traži odgovor Europske unije na problem kineske imigracije. “Kako Kina može ostaviti ovakav trag na EU?”, pita se gradonačelnik Roberto Cenni. “Loše navike, prostitucija. Ljudi više ne mogu normalno živjeti.” Međutim, okomiti se na nekoga možete samo s ograničenim rezultatima. U prvoj polovici godine, vlasti su izvršile raciju u 154 poduzeća u kineskom vlasništvu, a ukupno ih ima 3000. Početkom godine nekoliko dužnosnika je uhićeno pod optužbom da su primili mito u zamjenu za boravišne dozvole. Problemi u Pratu neće se riješiti lako, smatra Xu Qui Lin, poduzetnik i jedini kineski član Confindustrije u Pratu. “Problem je u tome što nema plana.”

Rachel Donadio