Suočena s problemom goleme nelikvidnosti u domaćem gospodarstvu, hrvatska Vlada odluči snažno se uhvatiti ukoštac s tim problemom. Po hitnom postupku u Sabor upućuje prijedlog zakona prema kojem bi država i privatni sektor morali podmirivati svoje obveze prema malim poduzetnicima u roku mjesec dana.

Zastupnici s oduševljenjem i aklamacijom, kao da sjede na Općem saboru HDZ-a, prihvaćaju Vladin prijedlog koji stupa na snagu odmah. Prekoračenje roka od mjesec dana kažnjava se naplaćivanjem zakonskih kamata, o čemu domaći sudovi donose ekspresno rješenje u roku nekoliko dana nakon podnošenja tužbe. Kršitelji roka bez riječi se povinuju sudskom rješenju i odmah po njegovu primitku plaćaju svoje dugove, pa makar i propali. Vlada čini dodatne napore i plaća sve dugove države prema poduzetnicima desetak dana nakon što je spomenuti zakon stupio na snagu. Poduzetnici napokon mogu odahnuti, pokreću nove investicije, zapošljavaju sve više radnika i cijela Hrvatska postaje najpoželjnije mjesto za život i rad u ovom dijelu planete. Znanstvena fantastika? Nažalost, da. Kada bi Hrvatski sabor donio zakon poput direktive koju se sprema donijeti Europski parlament o roku plaćanja obveza u gospodarstvu od najviše mjesec dana, to bi bio početak revolucije u shvaćanju gospodarskih odnosa u ovoj državi. Drugi dio revolucije bilo bi efikasno provođenje tog zakona, što je tek priča za sebe. Možda bi to iskorijenilo dosjetljiv hrvatski izum prema kojem, ako vam je blokiran račun tvrtke, jednostavno osnujete novu i nastavite raditi. Vjerovnike i dalje uredno pozdravljate, čak i popijete ponekad kavu s njima jer ste dugovanja prema njima “riješili”.