Da se nalazimo u gospodarskoj krizi, kao i još uvijek cjelokupno svjetsko gospodarstvo, znamo već duže vrijeme. Smatrali smo da je stvar subjektivnog dojma i osjećaja, te zbog različitih natpisa po medijima, da je naša kriza malo “drugačija”, dublja, sveobuhvatnija, “teža” nego u većini ostalih zemalja našeg okruženja.

Prošli tjedan NVK je objavio svjetsku listu konkurentnosti 139 zemalja svijeta. Indeks konkurentnosti gospodarstva u jednoj brojki sažima i ocjenjuje sve čimbenike jedne države koji utječu na konkurentnost jedne zemlje i njenog gospodarstva, kao što su tržište rada, financijsko tržište, obrazovanje, efikasnost javne vlasti, tehnološka infrastruktura, pravosuđe, investicijska klima, zdravstvo… Sve ono što u krajnjoj konzekvenci utječe na finalnu vrijednost i cijenu proizvoda koji nudimo globalnom i hrvatskom tržištu. Ovogodišnji rezultati pokazuju da smo ove godine na 77. mjestu, što je nastavak pada na listi konkurentnosti od prošle godine za dodatnih pet mjesta, kao nastavak pada za 11 mjesta prošle godine, ukupno za 16 mjesta u zadnje dvije godine krize. Gledajući naše najbliže okruženje Hrvatska je jedina zemlja koja ima trogodišnji negativni trend pada konkurentnosti (pretekli su nas Crna Gora i Bugarska, Slovenija je već tako daleko da se više ni u snu ne možemo s njima uspoređivati, a i Makedonija i BiH su zabilježile napredak). Kako se s jedne strane politički približavamo Europskoj uniji, s druge strane na ekonomskom globusu svijeta lagano klizimo, ne iz EU, nego i s Balkana, prema nekim afričkim zemljama. Gledajući kroz industrijske sektore, prerađivačka industrija je jedna od najizloženijih i krizom najviše pogođenih industrija. U vrijeme krize broj zaposlenih je pao za dvadeset posto (od 350.000 zaposlenih, čak 72.000 je ostalo bez posla).

Dizanje uzbune
Tako je svaki peti radnik koji je prije krize radio u industriji, ostao bez posla. Više nego dovoljan razlog za dizanje uzbune najvišeg stupnja. Zato i ne čude vrlo oštri komentari članova CRO Industrije pri HUP-u koji su neki dan na svom konzultativnom sastanku, iznijeli vrlo oštre primjedbe i kritike, na Vladino nečinjenje i besperspektivnost, koja se iščitava iz nespremnosti izvršne vlasti na potrebne reforme. A da je tome tako vide i u Programu gospodarskog oporavka koji je zaobišao proizvodnju i industriju, kao i u rebalansu proračuna koji nije ni na jedan način adresirao potrebe prerađivačke industrije.Svi prethodno navedeni podaci i trendovi, te niz drugih pokazatelja i analiza pokazuju da hrvatsko gospodarstvo ima trend pada i da gubi svoju tržišnu poziciju i konkurentnost. Promjena postojeće situacije i stanja se na žalost neće dogoditi sama od sebe. Ukoliko želimo rast gospodarstva, zapošljavanje ljudi, dizanje standarda građana, moramo nešto promijeniti, činiti drukčije nego do sada. Moramo nešto mijenjati, i to shodno našoj ekonomskoj situaciji moramo mijenjati puno. No, prvi ljudi izvršne vlasti ove zemlje tvrde da nitko nije spreman na nikakva odricanja, da su se sve društvene skupine zakopale u svoje položaje, da nema spremnosti za duboke rezove, da su se neki već stavili u niski start za izbore koji će biti za godinu dana, a to onda posljedično dodatno otežava bilo kakve promjene…

Istovremeno, i predsjednik Josipović u razgovoru za Novu TV govori da je u našoj zemlji uz sveprisutnu ekonomsku krizu na djelu i ona politička, te da zemlja više nema vremena za odgađanje reformi. Ili, ako bismo interpretirali njegove izjave: našoj su zemlji potrebni državnici i na lijevoj i na desnoj strani političke arene. Što podrazumijeva ova kvalifikacija državnika u kontekstu Hrvatske? To znači da se radi o političarima koji će se moći izdignuli iznad partikularnih ciljeva osvajanja ili zadržavanja vlasti, koje je temeljeno na glavnom cilju domaćih političara kako se dopasti biračima. Za razliku od političara, državnici su spremni stranačke ciljeve podrediti nacionalnim. Oni su spremni i izgubiti izbore, ali svojim djelovanjem osigurati napredak hrvatskog društva i hrvatskog gospodarstva. Državnici na lijevoj i desnoj strani, godinu dana pred izbore, a u uvjetima političke blokade ili blokade funkcioniranja državne administracije (“šutnja administracije”), izdignuli bi se iznad potrebe za komentiranjem svake izjave svog političkog rivala i tražili konsenzus o svim bitnim pitanjima koja ovu zemlju muče već neko dulje vrijeme (da ne kažem već godinama), i pokrenuli prijeko nužne promjene.

Nacionalni konsenzus
I ako politika i u vrijeme krize i poteškoća može čekati, gospodarstvenici ne mogu i nemaju vremena za čekanje. Kako je uloga države, a time i političkih stranaka, ključna u stvaranju kritičnih preduvjeta i promjena u hrvatskom gospodarstvu, HUP je pokrenuo razgovore s parlamentarnim političkim strankama, gdje želimo doznati kakve poglede imaju političke stranke o najvažnijim problemima našeg gospodarstva (od radnog zakonodavstva, preko poreznog sustava, do povećanja efikasnosti javne uprave, investicijske klime). U tom kontekstu se dogodio i prošlotjedni razgovor sa čelnicima SDP-a. U tim razgovorima HUP će zagovarati razvoj političkog modela državnika, odnosno stvaranje nacionalnog konsenzusa o svim prijepornim pitanjima koji stoje na putu povećanja gospodarske aktivnosti, kroz promjenu odnosa prema poduzetnicima i investicijama. Nastojat ćemo osigurati da sve političke snage jasno razumiju stav gospodarstvenika, i imaju u svom planu nužnost promjena i nužne reforme za boljitak hrvatskog gospodarstva, a time direktno i boljitak cijele države.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a