Mnogo priče nizašto, tako bi se mogli ocijeniti posljednji bruxelleski razgovori ministara financija eurozone. Iako se još od pucanja grčke krize počelo govoriti o potrebi radikalnijeg revidiranja Pakta o stabilnosti i rastu, sastanak u utorak nije donio bombastične novosti.

Navedeni pakt temeljni je ugovor eurozone koji definira i čuvena maastriška pravila na koja se od 1999., od kada postoji eurozona, gotovo nitko nije previše obazirao. Dužnička kriza pokazala je da tako više neće ići. Nijemci, pokretači integracijskih procesa, zahtijevali su da članica koja prekrši ugovorne odredbe, poput veličine deficita ili razine javnog duga, bude kažnjena. No u utorak se ministri nisu uspjeli dogovoriti. Ideja kažnjavanja, vjerojatno ponajprije novčanog, nije uspjela ujediniti rizničare eurozone iako je, gotovo u isto vrijeme, šef Europske komisije Jose Manuel Barroso u svom prvom obraćanju “gradu i svijetu” apelirao na europsko jedinstvo i solidarnost. “Ili ćemo plivati zajedno, ili će neki potonuti”, zavapio je Barroso s govornice Europskog parlamenta. Prema pisanju medija, uvođenje mogućnosti kažnjavanja može biti uzeto u obzir samo ako zbog toga neće trebati mijenjati postojeće europske ugovore. A tu je i osnovni problem zbog kojeg je njemačka inicijativa bila pomalo ishitrena. Iako s golemom ekonomskom snagom u europskim okvirima iz koje proizlazi i vodeća politička uloga unutar EU, Njemačka je morala biti svjesna da je revidiranje postojećih ugovora diranje u osinje gnijezdo. Stoga ćemo na oživotvorenje Barrosova apela o solidarnosti morati još malo pričekati.