Nije dužan platiti tko je ugovorio kompenzaciju.
Prema stavu Visokog trgovačkog suda br. Pž-321/2003, nema pravo vjerovnik koji je ugovorio djelomičnu kompenzaciju plaćanja u tom dijelu tražiti od svog dužnika novčano plaćanje duga. U konkretnom slučaju je utvrđeno da među strankama nema spora u pogledu visine duga i činjenice da dug nije plaćen, već je tuženik kao dužnik osporio svoju obvezu plaćanja s obzirom na to da je ugovorena kompenzacija. Niži sud je pravilno primijenio odredbu Zakona o obveznim odnosima kad je odbio tužbu izvođača radova za plaćanje izvedenih radova.

Ugovor o zakupu može se smatrati poduzetničkim ugovorom.
Prema stavu Visokog trgovačkog suda br. Pž-3576/2003, time što su stranke sklopile Ugovor o zakupu nije isključena primjena odredbi Zakona o trgovačkim društvima kojim se regulira poduzetnički ugovor. Budući da za konkretan Ugovor o zakupu zakupodavatelj nije zatražio time ni ishodio suglasnost skupštine društva, utvrđeno je da predmetni ugovor nije valjan. Sud je ocijenio da sadržaj ugovora o zakupu ima bitne elemente poduzetničkog ugovora za koji ZTD u čl. 481. predviđa suglasnost skupštine društva, a o čemu se odluka donosi glasovima koji predstavljaju 75% kapitala zastupljenog na skupštini.

Banka ne može spriječiti isplatu bankarske garancije ‘na prvi poziv’.
Prema stavu Visokog trgovačkog suda Pž-2719/09, ako bankarska garancija sadrži klauzulu “bez prigovora”, “na prvi poziv” ili sadrži riječi koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac, kao dužnik, može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi. Obveza banke iz takve garancije je apstraktna jer postoji i kad obveza koja se osigurava garancijom nije ni nastala pa je kod te garancije nalogodavac dužan platiti banci svaki iznos koji je banka platila po osnovi garancije, obzirom banka plaća iz nalogodavčevog pokrića.

M. Ljubenko, dipl. iur.