Glavni putnički dokument Olega Bessedina zove se “tuđinska putovnica”. To je sve što ima kad se odvaži na putovanje u inozemstvo, podsjetnik na sporni odnos s vlastitom zemljom i eksplozivne etničke napetosti koje traju diljem cijeloga bivšeg Sovjetskog Saveza, čak i gotovo puna dva desetljeća nakon pada komunizma.

Bessedin (36) etnički je Rus premda je rođen i odrastao u Estoniji gdje i danas živi sa svojom obitelji. No zakonski on nije Estonac niti je građanin neke druge zemlje. Jedan je od stotinjak tisuća ljudi koji žive u Estoniji, većinom etničkih Rusa, koji su bez državljanstva. “Volim svoju zemlju i mnogo sam učinio za nju”, rekao je Bessedin, po zanimanju televizijski producent. “Ali moja zemlja nije baš puno toga učinila za mene.” Okrivljuje estonske vlasti što su ga osudile na progonstvo, dok one pak krive svoje bivše sovjetske gospodare zbog nereda koji su ostavili za sobom. Sovjetska etnička i demografska politika neprestano je premještala milijune ljudi kako bi učvrstila kontrolu Kremlja nad golemim kolažom teritorija. Postsovjetske zemlje opetovano se suočavaju s trajnim posljedicama i ostacima te politike. Odnosi estonske vlade i ruske manjine već su dugo napeti. U Tallinu je 2007. iznenada izbio val nasilja kad su etnički Rusi počeli prosvjedovati protiv uklanjanja sovjetskoga ratnog spomenika. Prošle je godine pak Rusija kritizirala Estoniju zbog njezina tretmana etničkih Rusa. Prije nego što su Rusi 1940. godine osvojili Estoniju, većina stanovnika te zemlje bili su Estonci. U idućim desetljećima sovjetska je vlada onamo naselila mnoge etničke Ruse kako bi osigurala buduću odanost domovini. Gotovo polovici stanovnika Tallinna ruski je materinji jezik. S nezavisnošću početkom devedesetih vlada je obrnula proces rusifikacije.

Proglasila je estonski jezik obveznim u školama i vladinim uredima, a i usvojila je zakon prema kojemu su ljudi poput Bessedina ostali bez državljanstva: uz rijetke iznimke, Estonija priznaje državljanstvo samo onim ljudima koji su ga imali i prije sovjetskog preuzimanja, kao i njihovim potomcima. Neestonci mogu dobiti državljanstvo polaganjem ispita iz jezika, no to je vrlo teško mnogim etničkim Rusima koji tijekom sovjetske vladavine nisu imali nikakvu potrebu naučiti estonski. Oko 7,5 posto estonske populacije od 1,35 milijuna je bez državljanstva. Njihove “tuđinske putovnice” omogućuju im ulazak bez vize u mnoge europske države, baš kao da su estonski građani, premda su često izloženi brojnim birokratskim preprekama. U Estoniji ne mogu obavljati određene poslove niti glasovati na saveznim izborima. Etnički Rusi u dobi između 30 i 40 godina najteže su pogođeni, kao da su nasukani između dviju kultura. Neki su uspješno prošli proces dobivanja državljanstva, no drugi su to odbili u znak prosvjeda premda govore estonski. “Vlada nije za Estoniju, ona je jednostavno protiv Rusije”, kaže Igor Matrosov, softverski programer. “Ovog trenutka bih mogao postati građanin. Ali izdan sam.” Estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves brani pravila o državljanstvu. “Što se tiče ispita iz jezika i povijesti, to su uvjeti za dobivanje državljanstva u svakoj zemlji”, izjavio je ruskim novinama. Etnički Rusi koji cijelog života žive u Estoniji i nisu baš imigranti. No što su? “Osjećamo da nismo Rusi, a nismo ni Estonci”, rekao je Vladimir Džumkov, kazališni direktor bez državljanstva. “Zaglavili smo u sredini. I obje strane nas iskorištavaju.”

Clifford J. Levy