Krajem srpnja jedna je hrvatska proizvodna kompanija iz trgovačkog lanca Kaufland dobila dopis kojim se od nje traži da snizi dobavne cijene cijelog niza svojih proizvoda od pet do čak 20 posto.
Da je u dopisu ostalo samo obrazloženje da se kod “zatraženih izmjena nabavnih cijena ne radi ni o kakvim kondicijskim zahtjevima nego da su one rezultat analize prihoda izabranih artikala kako bi se osigurala njihova konkurentnost na polici Kauflanda”, on bi se još i mogao shvatiti kao redovno komercijalno-poslovno natezanje trgovaca i proizvođača. Međutim, iz prepiske koju je Poslovni dnevnik dobio na uvid vidljivo je da temeljni cilj Kauflandove akcije koja je, usput, kako doznajemo, išla na adrese više hrvatskih tvrtki, podizanje njihove vlastite profitabilnosti na teret proizvođača.Budući da je proizvođač, pozivajući se na potpisani godišnji ugovor kojim su definirani odnosi između njega i trgovca za 2010. odbio spustiti cijene, od odgovornih iz Kauflanda stiglo je dodatno pojašnjenje: “… vidljivo je da niste razumjeli hitnost poboljšanja dobiti za Kaufland, pa ponuda koju smo od vas dobili ni u kojem smislu ne odgovara predodžbi Kauflanda. Kaufland ne vidi nikakav smisao u tome da se forsiraju artikli koji u usporedbi s robnom grupom ili s direktnom konkurencijom našu dobit još smanjuju”, dio je Kauflandove argumentacije. “Mi jednostavno ne možemo pristati na takve uvjete jer njima sebi rušimo konkurentnost kod drugih trgovaca, onih koji su nam veći kupci nego Kaufland. Osim toga ako bismo prihvatili njihove prijedloge na pojedinim proizvodima, više ne bismo imali nikakvu maržu, odnosno nekim vlastitim jakim brendovima mi bismo sami rušili cijenu, što nam je apsolutno neprihvatljivo”, kažu u vrhu domaće kompanije. Međutim, u toj tvrtki za sada žele ostati anonimni jer ovih dana trebaju ići na razgovore u Kaufland radi pokušaja postizanja dogovora. Sličan odgovor dobili smo i od ostalih hrvatskih proizvođača kojima su također najavljeni sastanci s menadžmentom Kauflanda.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.antiša i picman8, drago mi je čuti vaše tvrdnje, to mi se čini glas iz sfere realnog života i poštenog tržišnog rada.
manjim tvrtkama-prozivođačima također ama baš nitko ne brani da formiraju klaster, i to jako jednostavan klaster, koji bi samo proveo zajedničku politiku pregovora.
nekome to može odgovarati, nekom ne, sve je stvar procjene. mogućnosti postoje, ali tu ne treba državu hvatati za rukav, kako sam gore napomenuo, ta vremena su jednostavno prošla.
ni kumici na placu ako tražite da snizi cijenu sira neće pasti na pamet da zove policiju da je štiti, nego će pregovarati.
jedan_proš,
sam činjenica da vi efikasnost svodite na to "koliko netko s 15 kuna na sat može napraviti za sat", dovoljno govori koliko vam je beznadan takav posao.
kad bi se tako poslovi vodili, ne bi ni trebala struka i nauka, razvijene zemlje bi zatvorile škole i fakultete da im bezveze ne troše novce, a blagostanje države bi ovisilo o snazi mišica nadničara.
već zdrava razum nam govori da tomu nije tako još od početaka civilizacije, a evo vi i dan-danas vjerujete u tkave promašene postavke.
imate li vi poslovni plan, gdje će proračun učina ovisiti o bar donekle razrađenoj tehnologiji rada, gdje vam je netko tko to dobro zna odgovorno potvrdio da je baš tehnologija koju ste odabrali optimalna, gdje ste jako pazili da ne preinvestirate u opremu, gdje ste do razumne mjere predvidjeli rizike, kao i troškove osiguranja, te također i sve druge troškove posla?
jeste li napravili kalkulaciju kakav bvam je baš stroj potreban s obzirom na zahtijevanu produktivnost, te našli točku gdje je optimalna kombinacija zbroja troškova investicije i održavanja u odnosu na poboljšanu produktivnost?
farmeri u razvijenim zemljama niti ne počinju posao bez toga, niti će im bez toga banka dati kredit ili država poticaj.
naši će fameri pak odmahnuti rukom i raditi po načelu "udri brigu na veselje", a kad nešto zapne, idu na blokadu prometnica.
zato, i samo zato su naši poljoprivredni proivodi preskupi, a cijenu svi mi moramo plaćati, svakodnevno.
E, poštovane kolege, da je to samo Kaufland, bilo bi lako. Nije Konzum ništa bolji. dapače. Kao da to što je domaći lanac pomaže nešto domaćim proizvođačima. Kaufland je bar jasno rekao – spustite cijene, mi to tražimo jer hoćemo niže cijene a veću dobit. Uvijek može proizvođač reći NE. Moja tvrtka je izašla sama iz 2 velika lanca. Isto tako su tražili previše. Ne previše, već nešto što nema smisla. nedavno je i Metro – početkom 2q tražio retroaktivno povećanje uvjeta od početka godine. Neki su pristali,neki nisu. Stvar pregovora, strategije i veličine mu_a.
Konzum-pa s njime ne rade neke od najvećih domaćih proizvođačkih tvrtki. Mnogo malih je samo pobjeglo glavom bez obzira, jer nakon svega Konzum još i ne plati na vrijeme. Stranci bar plate kako ugovore.
Sasvim nebitno je vlasništvo, bitna je politika i način rada. Nema tu win-win situacije, već odavno. Samo sistem – oni gaze, mis e izmičemo, oni povećavaju rabate, mi dižemo cijene i u krug. Izbacim proizvod a kojem mi zbog dugogodišnjeg stiskanja ne odgovara marža, pa ubacim b – isti vrag ali manje pakiranje, druga ambalaža itd…
Sve što se u ovome članku odnosi na Kaufland može se i primjeniti na Todorića i Konzum.
Razlika je u tome što nitko ne smije pisati o tome, a dobavljači se boje da nebi ispali s polica najvećeg trgovačkog lanca.
Druga bitna razlika je što Kaufland uredno plaća svoje obveze, a od Konzuma je znanstvena fantastika izvući lovu u valuti, možete biti sretni ako nakon 120 dana dobijete dio u cashu, dio kompezacija, a dio bonovi u Konzuma.
Ovo je naručen članak…
Uključite se u raspravu