Ovaj živopisni grad smješten u samom srcu središnje Europe tijekom godina odigrao je mnogo važnih uloga.

Utjelovio je sparne ulice Buenos Airesa u filmu “Evita” iz 1996. godine, 2005. godine bio je ambijent terorističke prijetnje i osvete u Spielbergovu filmu “München”, a sada glumi Rim u filmu “The Rite”, trileru u kojem glavnu ulogu tumači Anthony Hopkins, a koji ćemo moći pogledati sljedeće godine. Unatoč silnoj svestranosti Budimpešte kao filmskog seta, gospodarske nedaće mogle bi je pretvoriti u dunavski Hollywood. Deseci stranih filmskih i televizijskih produkcija odbacuju Prag, Pariz, London i Sofiju kao lokacije snimanja u Europi te odabiru upravo Budimpeštu, a ponajviše ih privlači 20 posto rabata na produkcijske troškove, slaba domaća valuta i niske nadnice radnika. “Svaki novčić koji se može uštedjeti i staviti na ekran filmašima predstavlja golemu prednost”, izjavio je Steve Auer, direktor poslovanja jednoga od najvećih američkih nezavisnih filmskih studija, tvrtke Raleigh Studios, koji se nalazi u Budimpešti. U travnju je Raleigh u predgrađu Budimpešte otvorio prostrani kompleks koji se proteže na više od 16 hektara. Taj objekt vrijedan 75 milijuna dolara sadrži i ozvučenu pozornicu od 3700 četvornih metara, što je najveća takva pozornica u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Stražnji dio studija koristi se kao replika monaškog Hotela de Paris za film “Monte Carlo”, čija je koproducentica Nicole Kidman, koji također u kina dolazi sljedeće godine. Denise Di Novi, producentica “Monte Carla” i hollywoodska veteranka koja je radila na filmovima kao što su “Edward Škaroruki” i “Batmanov povratak”, kaže da studio štedi milijune dolara time što snima ponajviše u Mađarskoj umjesto u Francuskoj. “Mađarska ima filmske ekipe koje su jednako stručne kao one u Hollywoodu, ali ovdje je snimanje mnogo jeftinije”, objasnila je.

Nakon kolapsa komunizma prije 20 godina, nekolicina zemalja istočne i središnje Europe natječu se koja će postati siromašniji, ali i ekonomičniji hollywoodski rođak, a ta utrka dobila je na važnosti kako je globalna financijska kriza iznjedrila hitnu potrebu za novim izvorima prihoda koji bi pomogli popuniti osiromašene sanduke javnih financija. Mađarska ima stoljetnu filmsku tradiciju. Iz nje dolaze titani ove djelatnosti kao što su Adolph Zukor, osnivač studija Paramount Pictures, sir Alexander Korda, osnivač studija London Films i producent klasika “Treći čovjek”, te Michael Cortiz, redatelj “Casablance”. Otkad je Mađarska 2004. godine uvela navedeni rabat, prihod od stranih filmova i koprodukcija deseterostruko je porastao, na 157 milijuna američkih dolara u 2009. godini, što je podatak koji smo dobili iz Mađarskog ureda za domaći film. Vladini dužnosnici diče se ne samo novoostvarenim prihodom već i glamurom koji donosi status filmskog središta, koji bi mogao pripomoći poliranju globalnog ugleda zemlje te privući turiste i strana ulaganja. No filmaši se slažu da i dalje pred njima stoje brojni izazovi. Birokratska kontrola može vas uistinu obeshrabriti. Nadalje, vodeći mađarski filmski kritičar Andras Rez primijetio je da su strani producenti suočeni i s otporom nekih domaćih ljudi koji se boje da bi invazija Hollywooda mogla zagaditi popularnu kulturu. Međutim, on smatra da bi mađarski filmaši od toga mogli imati koristi. “Šezdesetih godina prošlog stoljeća u Budimpešti je snimljen film ‘Zašto su mađarski filmovi tako dosadni?’”, ispričao je Rez. “Stoga ova zemlja može štošta naučiti od Hollywooda.”

Dan Bilefsky