António Cunha Vaz je zajedno s majkom i sestrom bio dijelom masovnog egzodusa Portugalaca iz Angole 1975. kada je ta zemlja ostvarila neovisnost prije nego što se strmoglavila u razorni građanski rat.

No 2008. Cunha Vaz otvorio je podružnicu svoje lisabonske savjetodavne tvrtke za odnose s javnošću u glavnom gradu Angole Luandi te je prošle godine ta tvrtka ondje ostvarila 37 posto svoga ukupnog prihoda u iznosu od 22 milijuna eura (28 milijuna američkih dolara). Portugal, koji ima status jedne od najslabijih europskih ekonomija, u sve većoj mjeri svoje nade vezane uz oporavak ulaže u Angolu, bivšu koloniju koja je u međuvremenu postala jedno od najsnažnijih gospodarstava na području supsaharske Afrike, zahvaljujući ponajviše nafti i dijamantima. Ovaj pomak događa se istodobno sa sve žustrijom konkurencijom u Brazilu, još jednoj bivšoj koloniji, te borbom portugalskih tradicionalnih trgovinskih partnera, predvođenih Španjolskom, protiv nagomilanih dugova i iznimno visoke stope nezaposlenosti. Portugalski trgovci su se devedesetih godina prošlog stoljeća odvažili na ambiciozan prepad Brazila, no naišli su samo na probleme s devalvacijom valute i oštru domaću konkurenciju. “Skeptična sam glede Brazila”, kaže Cristina Casalinho, glavna ekonomistica portugalske banke BPI. “Angola je sve perspektivnija kako izravna ulaganja u tu zemlju postupno zamjenjuju izvoz kao važniji dio ovog odnosa.” Angola je već postala najveće izvozno tržište Portugala izvan Europe, a prema podacima Portugalskog instituta za statistiku i agencije Europske unije za statistiku Eurostata prošle je godine Portugal sedam posto svog izvoza ostvario u Angoli, u usporedbi sa samo jedan posto 2000. godine. Industrijski strojevi i oprema predvode popis izvoznih proizvoda, nakon čega slijede hrana, napitci i metali. Još jedan spektakularni razvoj događaja tiče se dolaska nove generacije Portugalaca u Angolu, što je trend za koji se očekuje da će se nastaviti jer sve više portugalskih tvrtki prebacuje poslovanje onamo, a Angola radi na razvijanju planova naklonjenih ulaganjima kao što je otvaranje lokalne burze. Portugalski institut za imigraciju izjavio je da se prošle godine 23.787 Portugalaca preselilo u Angolu, dok je 2006. ta brojka iznosila 156.

Kina je odnedavno u središtu gospodarskog uskrsnuća Angole jer pokušava osigurati pristup njezinim prirodnim resursima kao naknadu za pomoć pri gradnji prometnica i ostale infrastrukture. Premda portugalske kompanije nemaju financijsku kliku koja bi se mogla natjecati s Kinezima, zajednički jezik i kulturalne veze mogle bi Portugalu donijeti prednost. Prošle je godine Ricardo Gorj?o, projektni menadžer portugalske tvrtke CPI, koja proizvodi softver za banke i druge uslužne djelatnosti, proveo dvije trećine svog vremena u Angoli u kojoj banke gotovo ni iz čega grade mrežu koja bi se trebala prostirati po cijeloj zemlji za razliku od inicijalnog poslovanja koje je bilo ograničeno na Luandu. “U Portugalu se mučimo s recesijom, dok ovdje bankovni sektor doživljava nevjerojatan procvat”, Gorj?o se javio telefonom iz Luande. “Život u glavnom gradu Angole možda i jest težak, opasan i skup”, nastavio je, ali “kad razmotrite stopu nezaposlenosti u Portugalu, mislim da će sve više ljudi biti voljno preseliti se ovamo.” Iako analitičari upozoravaju na korupciju i pretjeranu birokraciju kao ozbiljne prepreke, Angola ima svijetlu perspektivu. Svjetska banka nedavno je podigla prognozu rasta Angole sa 7,5 posto na 8,5 posto. Dodatni razlog zašto se može očekivati proširenje poslovnih veza jest činjenica da sve veći broj afričkih studenata pohađa portugalska sveučilišta.Edson Martins, 25godišnji Angolac koji vodi studentsku udrugu na Autonomnom sveučilištu u Lisabonu, procjenuje da njegovi zemljaci čine gotovo jednu petinu studenata na njegovoj godini. “Sjajno je ovdje studirati”, kaže, “ali prave prilike da ostvarim ono što učim u praksi i učinim nešto uzbudljivo kao što je pokretanje vlastitog posla nalaze se kod kuće u Africi.”

Raphael Minder