EN DE

Izlistavanje dionica tvrtkama nužno zlo, a free float je prenizak za ozbiljne investitore

Autor: Tin Bašić
22. srpanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Kompanije koje pružaju malo veću mogućnost za ulaganje kroz veliki broj dionica u slobodnoj prodaji često nisu dovoljno transparentne

Među pedeset dionica koje imaju najveći free float, odnosno najveć broj dionica u slobodnoj prodaji na domaćem tržištu, samo njih devet nalazi se u trenutno najvišoj aktivne kotacije, Službenom tržištu Zagrebačke burze. U toj se kotaciji, inače, nalazi ukupno 19 dionica. Ovaj podatak, kažu stručnjaci, dokaz je kako domaći menadžeri transparentnost poslovanja uopće ne smatraju važnim. “To nam govori da menadžment dioničkih društava koja imaju veliki free float ne pridaje veliki značaj svome izlistavanju na burzi i mogućnostima koje to nosi te da nisu skloni povećavanju transparentnosti svog poslovanja. To u konačnici za investitore znači da imaju značajno manji broj dioničkih društava za potencijalno ulaganje u odnosu na broj izlistanih društava na ZSE”, izjavio je za Poslovni dnevnik investicijski savjetnik Finese Capitala Stjepan Laća.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Nužno zlo
Ističe kako bi kompanije s većim free floatom, kojih ima izdašan broj u nižim kotacijama, trebale težiti k tome da budu transparentnije kako bi zainteresirale što više ulagača. “Međutim, svjedoci smo da menadžmenti hrvatskih dioničkih društava rijetko daju zahtjeve za uvrštenje u višu kotaciju, što po mom mišljenju znači da većina smatra na izlistavanje na burzi kao nužno zlo”, upozorava Laća. S time se slaže i investicijski savjetnik brokerske kuće Credos Roman Rinkovec. “Ako gledamo samo dionice koje su uvrštene u Službeno tržište, uglavnom je riječ o likvidnijim dionicama odnosno velikim kompanijama (za naše prilike) koje to opravdavaju nekom vrstom dužne transparentnosti prema ulagačima (Dalekovod, Ina itd.) i to je u redu”, kaže Rinkovec.

Među pedeset dionica koje imaju najveći free float, odnosno najveć broj dionica u slobodnoj prodaji na domaćem tržištu, samo njih devet nalazi se u trenutno najvišoj aktivne kotacije, Službenom tržištu Zagrebačke burze. U toj se kotaciji, inače, nalazi ukupno 19 dionica. Ovaj podatak, kažu stručnjaci, dokaz je kako domaći menadžeri transparentnost poslovanja uopće ne smatraju važnim. “To nam govori da menadžment dioničkih društava koja imaju veliki free float ne pridaje veliki značaj svome izlistavanju na burzi i mogućnostima koje to nosi te da nisu skloni povećavanju transparentnosti svog poslovanja. To u konačnici za investitore znači da imaju značajno manji broj dioničkih društava za potencijalno ulaganje u odnosu na broj izlistanih društava na ZSE”, izjavio je za Poslovni dnevnik investicijski savjetnik Finese Capitala Stjepan Laća.

Nužno zlo
Ističe kako bi kompanije s većim free floatom, kojih ima izdašan broj u nižim kotacijama, trebale težiti k tome da budu transparentnije kako bi zainteresirale što više ulagača. “Međutim, svjedoci smo da menadžmenti hrvatskih dioničkih društava rijetko daju zahtjeve za uvrštenje u višu kotaciju, što po mom mišljenju znači da većina smatra na izlistavanje na burzi kao nužno zlo”, upozorava Laća. S time se slaže i investicijski savjetnik brokerske kuće Credos Roman Rinkovec. “Ako gledamo samo dionice koje su uvrštene u Službeno tržište, uglavnom je riječ o likvidnijim dionicama odnosno velikim kompanijama (za naše prilike) koje to opravdavaju nekom vrstom dužne transparentnosti prema ulagačima (Dalekovod, Ina itd.) i to je u redu”, kaže Rinkovec.

Strani pojam
Rinkovec dodaje kako je dobro da među njima ima i onih izdavatelja čija izdanja nisu baš likvidna, a ipak se nalaze u tom društvu (Varteks, Genera, Viro itd.). “Mislim da bi tako trebali razmišljati i mnogi drugi, ali tu dolazimo do stare konstatacije da je naše tržište još uvijek u stadiju razvoja, a posebice bi se to moglo reći za obične ulagače i, što je najžalosnije, za mnoge manadžere. Transparentnost poslovanja je još uvijek strani pojam za mnoge”, upozorava Rinkovec. Formalno najveći broj dionica u slobodnoj prodaji na Službenom tržištu ima tvrtka Genera sa 96,8 posto, podaci su sa Burze. Izvan te kotacije, najveći broj dionica u slobodnoj prodaji imaju Terra Mediteranea i Jadroagent. Do prije nekoliko mjeseci, free float od sto posto imale su i obje dionice Adrisa, povlaštena i redovna.

Važan mirovincima
Kriterij dionica u slobodnoj prodaji važan je za institucionalne ulagače. “Kod investitora na domaćem tržištu kapitala, podatak o free floatu bitan je za mirovinske i investicijske fondove obzirom na propisane kriterije ulaganja te investicijska ograničenja, dok mu ostali sudionici domaćeg tržišta ne pridaju važnost kakva mu se pridaje na inozemnim tržištima”, kažu brokeri Raiffeisen banke. Ističu kako je pored podatka o free floatu, važniji podatak o tržišnoj kapitalizaciji dionica raspoloživih za trgovanje. Laća daje primjer kompanije XYZ koja ima 1.000.000 dionica i tržišnu cijenu dionice 1000 kuna, a free float od 15 posto što bi značilo da u ponudi ima 150.000 dionica odnosno 150 milijuna kuna. S druge strane je dionica ABC koja ima 100.000 dionica i tržišnu cijenu dionice 800 kn, a free float 80 posto što bi značilo da u ponudi ima dionica 80.000 dionica odnosno 64 milijuna kuna. Ukratko, uz mnogo veći udio free floata, bitno je manja mogućnost ulaganja u tu dionicu. “Naravno da bi najvažniji kriterij ulaganja trebala biti kvaliteta neke kompanije. Ukoliko kao ulagači zaključimo da je taj kriterij kod neke analizirane tvrtke ispunjen i ukoliko se želimo odlučiti na kupnju značajnijeg paketa njezinih dionica, onda je, naravno, free float vrlo bitan. Ukoliko, pak, tako ne razmišljamo, već nam je važno u što kraćem roku nešto zaraditi s novcem koji smo namijenili za to, onda nas free float neće previše zanimati. Sve ovisi o profilu ulagača”, pojašnjava Rinkovec.

PBZ i ZABA nisko
Ipak, da bi domaćim ulagačima dobro došlo da neke kompanije imaju veći free float pokazuje primjer dionica Zagrebačke i Privredne banke. PBZ se, naime, nalazi na sedmom mjestu po kriteriju najmanjeg free floata. U slobodnoj je prodaji zadnjega dana lipnja imala samo 2,2 posto dionica. Zagrebačka je banka po tom kriteriju tek nešto bolja. Njezin broj slobodnih dionica iznosi nešto više od četiri posto. Obje dionice, iako nisu izlistane na Službenom tržištu, čak su sastavni dio dioničkog indeksa CROBEX što dovoljno govori o njihovoj važnosti za domaće tržište. “PBZ i Zaba imaju mali free float, ali tržišna kapitalizacija free floata ovih banaka je viša od ukupne tržišne kapitalizacije nekih manjih društava”, kaže Laća. Ističe kako je jedan od kriterija za uvrštenje dionice u CROBEX udio u ‘free float’ tržišnoj kapitalizaciji. “S obzirom da za ove banke ovaj kriterij iznosi kod Zabe oko 550 milijuna kuna, a PBZ 210 milijuna kuna, to ih po tom kriteriju rangira visoko u rangovima svih izlistanih dionica na burzi i uz ostvareni promet ih kvalificira za CROBEX”, objašnjava Laća. S njim se slaže i Rinkovec i dodaje kako je bez obzira na mali udio u slobodnoj prodaji, riječ o dionicama koje imaju solidnu likvidnost za naše prilike. “Osim toga, velik je sam broj izdanih dionica tih kompanija, pa je i broj dionica s kojima se potencijalno trguje solidan. S obzirom na to, jasno je zašto su te dionice u CROBEX-u”, kaže Rinkovec.

Ina i Mol, Pliva i Barr
Atraktivnost dionica potvrđuje i podatak da se među većim dioničarima tih banaka nalaze najveći domaći ulagači, mirovinski i otvoreni fondovi. Dionice su toliko atraktivne da čak i ‘konkurenti’ ulažu u njih. Među većim dioničarima Zagrebačke banke nalaze se društva iz bankovnih grupa PBZ i Raiffeisen. Među dioničarima PBZ-a nalazi se i fond Erste Adriatic equity. Dodatni dokaz o tome koliko broj slobodnih dionica znači za atraktivnost pojedine kompanije je dionica Ine. U razdoblju prije nego što je Mol povećao svoj vlasnički udio domaće su tržište obilježavale dvije dionice, HT-a i Ine. Nakon što je veliki broj dionica ‘zarobio’ Mol, o Ini se na tržištu kapitala gotovo više i ne govori. Sličan primjer je bila i dionica Plive, prije i nakon što ju je preuzeo američki Barr. U svakom slučaju, domaće tržište i dalje oskudijeva sa kvalitetnim prilikama za ulaganje. Čak i one veće kompanije, koje bi bile dobra prilika, ne daju tu mogućnost zbog malog broja dionica u slobodnoj prodaji. Ovaj problem mučit će domaće ulagače sve više ukoliko se stvari ne poboljšaju. Samo obavezni mirovinski fondovi svakog mjeseca raspolažu sa sve većim iznosima i njima postaje problem kuda to plasirati. U nedostatku boljih prilika u Hrvatskoj oni će biti prisiljeni novac investirati u inozemstvu. A to automatski znači da će novac koji bi mogle koristiti domaće kompanije ići nekome drugom.

Brojke

Maleni udio
Od pedeset dionica sa domaćeg tržišta kapitala koje imaju najveći broj dionica u slobodnoj prodaji u odnosu na ukupan broj izdanih vlastitih dionica, samo njih devet se nalazi u najvišoj kotaciji Zagrebačke burze.

Genera i Jadroagent
Podaci sa Zagrebačke burze pokazuju da su krajem lipnja formalno najveći free float imale kompanije čije dionice se ne nalaze među najpopularnijima na domaćem tržištu kapitala. To su bile dionice društava Genera, Terra Mediteranea i Jadroagent.

Autor: Tin Bašić
22. srpanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (4)
Pogledajte sve

Smijali ste se Dinkecu jer prodaje DLKV po 360-380kn. E bome Dinkec vas je opet ošišao.

Dok sam čitao ovaj članak nametnula mi se misao koju je rovadC sročio – pa zašto su naši fondovi tako glupi (ili pak pokvareni) da u svom poslovanju zaobilaze tako jednostavnu a djelotvornu formulu inteligentnog investiranja? Hajde Dinkec, imaš li odgovor na to pitanje?

Previše je ovdje špekulacija, a premalo ulaganja.
Zašto ne biste uložili u neku dionicu koja ima p/e= 3 i povratili ulaganje za 3 godine i takvu dionicu nikad ne prodali, jer će vam povrat na kapital i dividenda s vremenom biti sve veći.
Zar ne bi takvo ulaganje trebalo biti cilj, mirovincima prije svih ostalih ulagača, a ne špekulacije, kojima se upravo mirovinci najviše bave?

I prva kotacija je smijurija. Recimo neke tvrtke iz prve kotacije kriju po kojoj cijeni se zaduzuju, odnosno kako su plasirali obveznice.

Posebna prica u prvoj kotaciji je bilo Belisce. Direktor tvrtke je izjavio da je realna vrijednost dionice 900 kuna, da bi nakon sto je dosla ponuda rekao da je realna cijena 500. U meduvremenu je cijena njihovog proizvoda, kartona, na trzistu skocila 30%. Naravno nije snosio nikakve posljedice.

Kakav regulator, takva i burza. Zbog slabog i nekredibilnog regulatora nemoguce je uvesti bilo kakakv napredan alat pa likvidnost i interes padaju.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close