Osim što su Hrvatsku i Osijek vrhunskim rezultatima ucrtali u svjetsku gimnastičku kartu, Nenad i Saša Solar, otac i sin dobro poznati u gimnastičkom svijetu, ustrojili su u Osijeku prvu privatnu gimnastičku dvoranu u Europi, u kojoj se oko 300 djece bavi ovim bazičnim sportom. Nakon pet godina postojanja dokazali su da se gimnastikom kao biznisom može uspjeti. Lani su organizirali Osijek Grand Prix 2009, prvi svjetski kup u sportskoj gimnastici u Hrvatskoj, s nagradnim fondom od 100.000 švicarskih franaka, dvostruko većim u odnosu na ostale svjetske gradove.

Amerika u Osijeku
Natjecalo se 112 gimnastičara iz 28 zemalja. Kako bi u natjecanje unio dinamiku, Nenad Solar je pristupio organizaciji na način “show businessa” kako bi TV prijenos bio zanimljiviji te je dvostruko skratio inače duga i spora kvalifikacijska i finalna natjecanja. Finale uživo gledalo je 2500 ljudi, što je i u najvećim gradovima svijeta rijetkost. Nenad i Saša Solar zaslužni su za osvajanje 20-ak naslova zbog kojih je Hrvatska ušla u svjetsku gimnastičku povijest. Naime, do prošle godine oni su bili treneri Roberta Seligmana, jednog od najboljih hrvatskih gimnastičara koji je pod njihovom trenerskom palicom zasad jedini hrvatski finalist na dva svjetska prvenstva, studentski prvak svijeta i brončani na europskom prvenstvu. Neumorni pokretač Nenad Solar preko Seligmana je uveo u gimnastiku nov način vježbanja na konju s hvataljkama koji je svjetski prepoznat kao osječka gimnastička škola na toj spravi. Saša je gotovo odrastao u dvorani. Natjecao se za Gimnastičko društvo “Osijek”, u kojemu je Nenad bio glavni trener. “Prije kraja moje natjecateljske karijere u klubu je počelo dolaziti do razilaženja u interesima i koncepcijama kako dalje voditi klub. Htio sam živjeti od gimnastike i biti trener. Čuo sam da u Americi gimnastika drukčije funkcionira i htio sam upoznati kako. ‘Surfao’ sam i svidio mi se jedan klub u Phoenixu. Napisao sam da želim doći raditi s djecom, trenirati i nešto zaraditi. Vlasnik Juan Fernandez mi je odgovorio: ‘Voliš gimnastiku, dođi.’ Kada sam nakon 20 sati puta došao u dvoranu, upoznali smo se, on mi je pokazao grupu djece, rekao da počnem s njima raditi i otišao”, priča Saša kako je to bilo 2004. i nastavlja: “Tamo sam shvatio da želim raditi s djecom i da gimnastika može biti biznis jer u Americi je 90 posto dvorana i klubova u privatnom vlasništvu. Nedugo zatim šef mi je ponudio da ostanem tamo raditi. Dvoumio sam se, no zatim sam pomislio zašto ne bih Ameriku napravio u Osijeku.”

Hrvatski gimnastički san
Razilaženja u klubu su se produbljivala, I dok je Nenad htio prebroditi krizu i nastaviti raditi, Saša je htio stvoriti nešto bolje. Nenad je doznao da je vlasnik devastirane hale od 1000 četvornih metara upao u krizu i da je želi što prije prodati. Odlučili su iskoristiti priliku. “Banke su nas se bojale kreditirati jer smo krenuli u nešto što dotad nitko nije radio, no uspjeli smo u Slavonskoj banci podignuti kredit od 256.000 eura za kupnju i uređenje prostora i još 50.000 eura za sprave”, kaže Nenad. “U to sam vrijeme bio sa Seligmanom na Univerzijadi kada je postao studentski prvak svijeta, prvi iz Hrvatske u povijesti. Otac je ostao u Osijeku realizirati naš ‘hrvatski gimnastički san’. Kad smo se vratili, hala je postala dvorana”, dodaje Saša. Nenad je htio napraviti podružnicu GD-a “Osijek”, no nije naišao na odobravanje. Tako je 2005. osnovan Gimnastički klub “Inova-gim”, u koji su uz Seligmana prešla još četiri dječaka. S njima je Saša još kao gimnastičar napravio svoje prve trenerske korake. Dvoranu su otvorili u ljeto 2005. godine. Počeli su raditi s nekoliko strunjača i trampolinom. “Te zime, dok smo otac i ja sa Seligmanom bili na svjetskom prvenstvu u Australiji, mlađi brat Goran radio je u dvorani. Treba plaćati kredit. Tada još nismo riješili grijanje pa smo oko strunjača spustili zastore od najlona i prostor grijali topovima i termo pećima. Roditelji su prepoznali da sve radimo srcem i podržali nas”, priča Saša.

Koliko je povjerenje roditelja u obitelj Solar i koliki je njihov moralni i sportski kapital dokazuje još jedna epizoda s početka njihova poduzetničkog puta. Naime, kako mnogi nemaju vremena dovoziti djecu u dvoranu, Nenad je inicirao suradnju s Gradskim prijevoznim poduzećem pa je gradski autobus jedanput tjedno prevozio djecu iz vrtića i osnovnih škola u dvoranu. “Bio je to izuzetno odgovoran posao jer su djeca u pitanju. To je bila sitna zarada, ali velika reklama jer je cijeli grad saznao za nas. Sad sve ide preko preporuka. Djeca postaju dio obitelji. To je naša najveća reklama”, kaže Saša. “Ovo je prvi privatni sportski koncept u Hrvatskoj. Gim Sport je obrt, vlasnik dvorane i nositelj kredita. Inova-gim je udruga građana kao i bilo koji sportski klub. Financira se najvećim dijelom kroz članarine i plaća najam Gym Sportu u vlasništvu obitelji Solar”, objašnjava Nenad. “Mi smo domari, treneri, menadžeri i sponzori. Ova dvorana je naša kuća”, dodaje Saša. Obitelj Solar je u Gym Sportu registrirala sva svoja znanja. Ljeti organiziraju gimnastički kamp, zimi školu skijanja jer Saša je i učitelj skijanja. “Imamo najveću i najmoderniju stijenu za slobodno penjanje u Hrvatskoj i jednu malu za djecu. Zarađujemo na razne načine i stalno ulažemo”, kaže Nenad. Prihod Inove-gim u 2009. iznosio je 1,7 milijuna kuna, a Gim Sporta milijun kuna. “U krizi smo podigli članarinu sa 160 na 190 kuna, no broj članova i dalje raste”, kaže Saša. “Imali smo razne krize. Lani se Seligman dva dana uoči Grand Prixa vratio u GD “Osijek”. No kad vas šutnu odostraga, dvostruko vas ubrzaju. Zato razmišljamo unaprijed i imamo pripremljen novi veliki projekt”, s osmijehom, ali odlučnošću u očima zaključuje Nenad.

Ponuda

Vrhunski sport i biznis
Najmlađi članovi Inove imaju oko dvije godine, no tu je i sekcija “Tata i mama vježbajte s nama”, u koju roditelji dolaze s djecom koja zapravo svoje prve korake naprave u dvorani. Uz bazičnu sportsku školu tu je i vrhunska gimnastika. “Imamo šest talenata koji primaju stipendije. Kroz vrhunsku gimnastiku im osiguravamo sportsku budućnost jer znanje je najveći novac. Seligman se danas može prodati bilo gdje u svijetu. Na njih šest Saša i ja dnevno potrošimo šest sati, dok druga dva trenera na njih 300 potroše pet sati. Oni zarađuju, mi trošimo. Želimo od vrhunskog sporta koji beskrajno volimo napraviti biznis”, kaže Nenad.