U stručnim i znanstvenim krugovima, a sve više i u strateškim dokumentima pojedinih zemalja, 2050. godina se koristi kao godina prema kojoj se postavljaju ciljevi energetske politike i mjere. Politika očuvanja klime pretpostavlja radikalno smanjenje emisija CO2 i ostalih utjecaja na okoliš.

Zbog toga se osim do sada korištenih ograničenja koja proizlaze iz energetsko-tehnološko-lokacijskih karakteristika postrojenja, uvodi i dominatno ograničenje – kumulativno pravo na emisije stakleničkih plinova za svaku zemlju, koje ima silazni karakter. Činjenica da će u 2050. godini prava na emisiju stakleničkih plinova biti najmanje prepolovljena, u odnosu na početnu 1990. godinu, utjecat će na strukturne promjene u proizvodnji i potrošnji energije.Dosadašnje planiranje razvoja energetskog sustava temeljilo se na optimizacijskim ili simulacijskim modelima u kojima su troškovi (diskontirana vrijednost), točnije njihova minimizacija, bili temeljna komponenta, a ograničenja su proizlazila iz energetsko-tehnološko-lokacijskih problema. Cijena energije je u zapadnom dijelu svijeta imala realnu ekonomsku vrijednost, a u istočnom samo socijalnu. U proteklih petnaestak godina cijene u zemljama bivšeg istočnog bloka postupno dosežu realnu tržišnu razinu, a u zemljama razvijene Europe financijske potpore daju se proizvođačima iz obnovljivih izvora energije i kogeneracijama radi smanjivanja emisija CO2. I u jednom i drugom slučaju radi se o intervencionizmu koji utječe kako na tržište energije, tako i na stanje cijelog sektora. Niska cijena energije imala je pogubne posljedice za stanje i razvoj energetskog sektora od kojeg će se bivše zemlje socijalističkog kruga oporavljati dugi niz godina. S druge strane intervencionizam na strani proizvodnje obnovljivih izvora energije i kogeneracije realno potiče izgradnju i korištenje tih postrojenja, ali stvara dva tržišta (poticano i nepoticano, tj. slobodno) što je dugoročno neodrživo. Ako se na međunarodnoj razini prihvate ciljevi smanjenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova za 50 posto do 2050. godine, što nije uspjelo u prosincu 2009. godine u Kopenhagenu, onda su temeljna pitanja razvoja energetskog sektora: kako to ostvariti, u kojoj dinamici i uz koju cijenu.

Za Hrvatsku je dodatno pitanje – može li sudjelovati u razvoju novih tehnologija ili će koristiti uvezene tehnologije. Procesi koji će se događati u narednih 40 godina ne vode jednoznačno prema tom cilju. Naprotiv možemo očekivati i povećanje potrošnje energije jer moderni oblici energije nisu dostupni 1/3 svjetske populacije te rast javnog i osobnog standarda (veći stambeni prostori, grijanje i hlađenje) koji zahtjeva veću potrošnju energije. Osim toga, na tržištu se svakodnevno pojavljuju novi uređaji koji troše nove količine energije. S druge strane bit će postavljeni opravdani zahtjevi za smanjenjem potrošnje energije koja ne pridonosi kvaliteti usluge i standarda kroz povećanje učinkovitosti u cijelom tehnološkom ciklusu od proizvodnje, transformacije, transporta/prijenosa, distribucije i potrošnje energije kod konačnog kupca energije. Obveze radikalnog smanjenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova zahtijevat će povećanje korištenja nefosilnih goriva, prije svega obnovljivih, koji su ovisni o klimatskim zakonitostima i događanjima. To će u sustavu planiranja energetske budućnosti tražiti primjenu sofisticiranih simulacijskih i optimizacijskih modela te detaljnijih proračuna.

Dr. sc. Goran Granić ravnatelj je Energetskog instituta Hrvoje Požar i član redakcijskog savjeta Poslovnog dnevnika

Ključni čimbenici

Vizija za budućnost
Ključni utjecajni čimbenici, u budućem razdoblju, koji mogu i pozitivno i negativno djelovati na razinu potrošnje energije u 2050. godini, strukturu izvora, tehnološka rješenja i troškove su raznoliki, a možemo ih svrstati u 11 kategorija:

1. Radikalno smanjenje emisije stakleničkih plinova za razdoblje nakon Kyota u odnosu na 1990. godinu, ako i kada se postigne globalni dogovor za očuvanje klime, imat će za posljedicu promjene u strukturi proizvodnje i transformacije energije
2. Porast potreba za energijom na globalnoj i europskoj razini, isto tako u regiji i Hrvatskoj: potrebe za energijom za podizanje osobnog standarda i kvalitete života općenito, a naročito za osiguranje razvoja i minimalnih civilizacijskih potreba energije u nerazvijenim zemljama, kontinuirano će rasti
3. Postoji porast potražnje za energijom u industriji, uslugama, prometu i kućanstvima u Hrvatskoj. Porast potražnje za energijom djelomično će se ublažiti povećanjem energetske učinkovitosti, a značajno će ovisiti o tehnološkom razvoju, zakonodavnim normama, standardima, organizaciji poslovnih aktivnosti i ekonomskoj snazi pojedinca, tvrtke i svake zemlje u cjelini te aktivnim mjerama države
4. Povećanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu
5. Razvoj tržišta energije, uspostava jedinstvenih pravila funkcioniranja tržišta te učinkovitost djelovanja mehanizama prisile kao garancija za poštivanje jedinstvenih pravila
6. Tehnološki razvoj u svim dimenzijama od proizvodnje do potrošnje energije, poseban je izazov razvoj tehnologija koje smanjuju emisije stakleničkih plinova, nuklearnih elektrana, obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti te novih uređaja koji su potrebni građanima i gospodarstvu
7. Razvoj pametnih mreža Izgrađenost i izgradnja mrežne infrastrukture, povezanost nacionalnih mreža i izgrađenost transnacionalnih mreža utjecat će na strukturu izvora i dobavnih pravaca, uz pripadajuće materijalne i nematerijalne troškove
8. Usklađenost (globalne) energetske politike s drugim politikama: i to prvenstveno politikama proizvodnje hrane, znanosti i tehnološkog razvoja. Percepcija građana, prihvatljivost pojedinih tehnologija i partnerstvo u odlučivanju,
9. Cijena energije za krajnjeg potrošača, koja uključuje realnu cijenu zaštite okoliša
10. Razvoj i primjena financijskih mehanizama za investiranje u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, i količina kapitala raspoloživa za ove namjene
11. Razvoj međunarodnih odnosa, posebno razvoj institucionalnih odnosa u EU i proces širenja EU-a.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Šibenik pokazuje da je formula za dobre ideje jednostavnija nego što mislimo