Bilo bi posve netočno početi ovaj tekst premisom da žena nema ni u biznisu ni u politici. Ima ih, ali pitanje je ima li ih dovoljno? I koliko je to uopće dovoljno? Je li odnos jedna menadžerica na deset kolega menadžera u istoj tvrtki dovoljna brojka? I može li se uopće govoriti o kvotama i postocima jer bi zapravo sposobnost, proaktivnost, snalažljivost, poslovna izvrsnost i, naravno, obrazovanje trebali biti ključni pokazatelji zašto je netko na određenoj poslovnoj poziciji. No započela sam jezikom brojki pa ću se još malo zadržati na tom terenu. U sto najvećih hrvatskih tvrtki samo je šest posto žena na rukovodećim položajima. Na čelnim pozicijama u tvrtkama općenito nalazi se 27 posto žena, a samo ih je 20 posto u nadzornim odborima. U Hrvatskoj su žene u prosjeku više od 15 posto slabije plaćene od muškaraca, a ta se razlika penje do 20 posto kako rastu razine odgovornosti. U poduzetništvu je situacija također u korist muškaraca – žena poduzetnica tri puta je manje u odnosu na muškarce poduzetnike.

Iznimke i pravila
Moglo bi se poentirati – referirajući se na brojke – svijetom vladaju muškarci. Pitanje je postoji li upravo u toj tvrdnji poveznica zašto su ženama zatvorena vrata za ključne pozicije i zašto imaju nejednake šanse u zapošljavanju? Jesu li stereotipi o slabijim menadžerskim sposobnostima te isključivanje žena iz neformalnih mreža iznimka ili pravilo? Je li nedostatak ženskih uzora također razlog zašto ženama treba više truda i dokazivanja nego njihovim muškim kolegama? “Drži” li društvo žene u top-pozicijama samo za ukras ili za smirenje savjesti? Što je to što ženu dovodi ili sprečava njezin dolazak na vrhunsku poziciju? Jesu li kvalitete koje se uopćeno pripisuju ženama (osjećajnost, emotivna inteligencija, brzina prilagodbe i shvaćanja situacije) poželjne i prihvaćene u poslovnom svijetu ili su “nedostaci” koji im se pripisuju (stalno su u mislima s djecom, nemaju cilj u poslu, ne žele karijeru, žele biti muškarci…) upravo glavni uzroci koji ih sprečavaju u dolasku na najjače pozicije? Spolne predrasude toliko su rasprostranjene u svijesti i žena i muškaraca da ih se često više i ne percipira kao predrasude. Drže li se muškarci zajedno prema “sektaškom” principu?

Izbor suradnika
Laktare li se više od svojih kolegica? Inzistiraju li na teatralnom ponašanju kada je 10:1 u korist muškaraca na nekoj poslovnoj konferenciji kako bi sačuvali mit o slabijem spolu? Primijetili ste, ostavila sam toliko otvorenih pitanja. Namjerno. Svako kategorično DA ili NE išlo bi u korist još jednoj generalizaciji. Stavka spola nije ulaznica za svijet biznisa, to nije jedan od temelja na kojem se gradi stabilna poslovna karijera. Ona se gradi na temelju odgovornosti, visokoetičnih principa, stručnosti i timskog rada. I sama sam se nebrojeno puta našla u situaciji da trebam izabrati buduće suradnike, od dobavljača do kolegica ili kolega kojima trebam povjeriti ključne klijente i dijeliti s njima važne poslovne odluke. Nemam dvojbi pri izboru – uvijek biram LJUDE!

Manuela Šola Oršić, dopredsjednica HUP-Udruga malih i srednjih poduzetnika