Uspješna srednja tvrtka Eduro sa svojim se specifičnim proizvodnim programom uspjela profilirati i učvrstiti na hrvatskom tržištu. O uspjesima tvrtke i problemima hrvatskih drvoprerađivača razgovarali smo s direktorom Milutinom Pankracom.

U čemu je vaša tajna: u kvalitetnim proizvodima ili dobrom marketingu?
Tajna je u trećoj stvari, na koju se nadopunjuju ove dvije koje ste spomenuli. Nama su svaka stranka i svaki posao koji odradimo jako važni. Naravno da ta dobro “odrađena” stranka dovede tri nove stranke. Osim toga konstantno radimo na novim proizvodima, uz jaki marketing.

Vi niste privatizirali neku staru drvnu industriju, nego ste napravili pravi greenfield’. Je li vam to pomoglo u izboru proizvodnog programa?
Lakše bi bilo da smo preuzeli neku tvornicu. To nas ne bi spriječilo da razvijamo paralelni program koji radimo, ali pod drugim brendom. Nažalost, uvijek odrađujem stvari na teži način.

Koliko imate zaposlenih i kakva je njihova struktura?
Imamo 65 zaposlenih većinom SSS i VSS. Nama stručni kadrovi nikad nisu bili problem jer je ovo mala zemlja i djelatnici znaju o proizvođačima i njihovu odnosu s djelatnicima tako da smo stalno dobivali upite za zaposlenja. Nažalost, u posljednje dvije godine od početka krize još i više.

Hrvatski proizvođači namještaja sve češće zatvaraju svoje trgovine, a vi diljem Hrvatske otvarate prodajna mjesta. Mogu li ona opstati?
Budući da nismo megalomani, mislim da mogu opstati jer mi otvaramo u županijskim glavnim gradovima trgovine relativno male kvadrature oko 100 četvornih metara tako da nam troškovi nisu previsoki.

U sivoj ekonomiji se proizvede oko 40% namještaja. Kako se oduprijeti ‘garažnim majstorima’?
Ako država ne poduzme nešto, bit će još manje proizvođača. Tome se može stati na kraj kontrolom po drvnim centrima u kojima ti “garažni majstori” naručuju materijal. Ne može se dogoditi da čovjek koji radi u nekoj tvrtki nakon posla mjesečno naruči robe u vrijednosti od 300.000 kuna. U inozemstvu, osim tvrtki i obrtnika, samo hobisti iz udruženja mogu dolaziti kupovati u drvne centre. Nama će se dogoditi da zbog nediranja u problematiku slijedi kolaps proizvođača, pogotovo pločastog namještaja.

Razmišljate li o izvozu?
Izvozimo u Crnu Goru, a od prije dva mjeseca otvorili smo i tvrtku Eduro u Beogradu. Mislim da su drugi proizvođači kompetentniji za ovo pitanje jer mi imamo specifičnu proizvodnju i u mogućnosti smo isporučivati proizvode u krugu oko 600 kilometara s obzirom na to da je riječi o namještaju po mjeri, a da stvar funkcionira bez problema u logistici i montažama.

Postoji stereotipno razmišljanje da je dizajn našeg namještaja loš. Možemo li zauzeti neku ozbiljniju poziciju u dizajnu ili trebamo kopirati druge?
Ne moramo kopirati nikoga, ali možemo pratiti i gledati koji su zahtjevi globalnog tržišta i onda te proizvode usavršiti. Moramo napraviti nekoliko stvari: uništiti sivu ekonomiju u namještaju i donijeti smjernice gospodarskog razvoja Hrvatske pri čemu drvna industrija mora biti jedan od nositelja. Vrlo je važno izmijeniti Zakon o javnoj nabavi te predvidjeti različite stope poreza na dobit ili PDV-a za domaće proizvođače. Također je važno otvoriti kuće hrvatskog namještaja. Moja ideja je da te kuće zapravo budu kuće tipa etnosela, a sve unutra i izvana trebalo bi biti hrvatskog podrijetla. Time bismo dobili, osim promocije namještaja, jaku turističku točku za promociju. Nakon otvaranja centara po Hrvatskoj, trebalo bi krenuti i na okolna tržišta s tim projektom.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Javna nabava

Koliko vam je pomogla država? Favorizira li se domaće gospodarstvo ili uvozni lobiji i dalje dominiraju?
U prošlih pet godina jedinu pomoć smo dobili od Grada Zagreba s participacijom u kamati kredita za proizvodnu halu i sredstvima za nabavu repromaterijala. Prije smo imali slučaj favoriziranja uvoza jer bi država prije naplatila PDV i carinu od uvoza nego od proizvodnje, što je dovelo do zatvaranja radnih mjesta u našoj proizvodnji. Treba poboljšati javnu nabavu jer količina nepovratnih sredstava koja stiže drvnoj industriji dugoročno neće značiti previše za proizvodnju, dok se izmjenama Zakona o javnoj nabavi može napraviti puno toga. Ne moramo izmišljati “toplu vodu”, pogledajte samo kako Austrijanci ili Nijemci javnom nabavom štite svoju proizvodnju.