Ben S. Bernanke nije očekivao da će njegova primarna uloga kao guvernera Banke saveznih rezervi Sjedinjenih Američkih Država biti ona borca protiv krize kad je 2006. godine stupio na taj položaj.

Prve dvije godine njegova predsjednikovanja obilježili su neki krivi koraci. Tek nakon eksperimentalnog i zbrkanog pokušaja žurnog popravka financijskog sustava, banka i njezin upravitelj ispravili su smjer. Prijatelji i poznanici kažu da su sav trud i kreativnost koje je uložio u borbu protiv krize na Bernankeu ostavili vidljiv trag. “Jednostavno je izgledao premoreno”, kaže gospodarski analitičar L. Douglas Lee. “Sada izgleda bolje.” Bernanke, koji je navikao raditi svakodnevno, kaže da sada radi vremenski kraće, ali i da ga pokreće više dužnost nego užitak. “Moje su me obrazovanje i iskustvo dobro pripremili da budem na usluzi drugima te vjerujem da imam tu obvezu”, nastavlja. Bernanke je odrastao u Dillonu u Južnoj Karolini. Djedovi i bake bili su mu Židovi imigranti iz Istočne Europe (Litve i Poljske), a njegovi roditelji upoznali su se na fakultetu u Sjevernoj Karolini. Ben je već kao mala beba znao zbrajati i oduzimati. Preskočio je prvi razred, napamet učio statističke podatke o bejzbolu i pomagao pri božjim službama u malenoj sinagogi u Dillonu zahvaljujući tomu što ga je djed naučio hebrejski. Mobilizaciju za rat u Vijetnamu izbjegao je zahvaljujući visokom broju na lutriji 335, tako da je u miru mogao završiti Harvard. Bernankeov savjetnik s MITa Stanley Fischer u popis literature za svoj kolegij uvrstio je Bernankeovu knjigu “Veliko stezanje remena 1929. – 1933.” jer je smatra iznimno strastvenim štivom. “Valjda sam ja zaljubljenik u Veliku depresiju kao što su neki ljudi ludi za Građanskim ratom”, jednom je napisao Bernanke.

U toj knjizi Bernanke je objasnio kako su poremećaji na kreditnom tržištu, naročito propast banaka i deflacija dugovanja, produbili i produljili razdoblje Velike depresije te konačno izrodili ideju o “financijskom ubrzanju” prema kojoj uvjeti na financijskom tržištu utječu na zbivanja u realnom gospodarstvu. Svoju suprugu Annu Friedmann upoznao je 1978. na sastanku na slijepo. Ana, rođena u Rimu, bila je dijete židovskih izbjeglica iz Hrvatske, a odrasla je u Denveru.Odbio je mjesto na Harvardu te pod utjecajem supruge, profesorice španjolskog, prihvatio ono na Stanfordu, nakon čega je otišao na Princeton. Ondje je bio šef Odsjeka za ekonomiju, dok ga 2002. godine R. Glenn Hubbard, bliski gospodarski savjetnik tadašnjeg predsjednika Busha, nije zamolio da prihvati položaj guvernera Banke saveznih rezervi. “Bio sam pomalo iznenađen što je Ben iskazao želju da prihvati tu poziciju”, prisjeća se Hubbard. Sedam mjeseci poslije sam Bush ga je odabrao kao zamjenu za Alana Greenspana koji je odlazio u mirovinu. Senat je potvrdio njegovo imenovanje 31. siječnja 2006. godine. “Nikad nisam mislio da ću dobiti ovaj posao”, kaže Bernanke i dodaje da su događaji od 11. rujna 2001. godine dodatno potaknuli njegovo zanimanje za javnu službu. “A sada kad sam tu, važno je da dajem sve od sebe – i to je sve što mogu.” U otvorenom pismu iz 2006. ekonomist s Harvarda N. Gregory Mankiw zamolio je Bernankea “da smanji količinu i žustrinu javnih nastupa” te da postane “što dosadniji može” jer je zadaća Banke “stvoriti stabilnost, ne uzbuđenje”. Bernanke odgovara tom opisu. Rezerviran je, oštrouman i kao da uopće ne uživa u raskošima svog ureda. “Sve političke vještine koje imam stjecao sam bolno tijekom niza godina. Nisam ja po naravi takva osoba.” U siječnju, dok su senatori napadali njegove krizne strategije netom prije reizbora, nije im odgovarao na televiziji ni na internetu. “Prilikom prihvaćanja drugog mandata imao sam dva glavna cilja”, objašnjava Bernanke. “Prvo, želio sam nadgledati proces financijske regulacijske reforme koji će imati dugotrajne učinke na naše gospodarstvo. Drugo, osjećao sam da bih mogao odigrati korisnu ulogu u upravljanju odmacima od naših izvanrednih stavova, uključujući i vrlo prilagodljivu monetarnu politiku.”

Uvijek i povjesničar ekonomije, Bernanke dodaje: “Nadao sam se osigurati kontinuitet politike tijekom razdoblja prijelaza između dvaju predsjednika jer su mi dobro poznati problemi koje je prouzročila duga tranzicija između predsjednika Hoovera i Roosevelta.” Hoće li budući ekonomisti gledati Bernankea s više simpatije od današnjih? Stručnjak za monetarnu politiku John B. Taylor optužio ga je da petlja s kamatnim stopama i iznalazi rješenja na licu mjesta, a Anna Schwartz, koja je utjecala na rane Bernankeove radove, pozvala je na njegovu smjenu. Međutim, drugi smatraju da je pomogao spriječiti produbljivanje krize. “Najiskrenije mislim da nitko ne bi pristupio krizi bolje nego on”, kaže Mark Gerler, ekonomist i bliski Bernankeov prijatelj. U trenucima privatnosti Bernankeu smetaju takvi napadi. No čini se da iznova stječe samopouzdanje. Ekonomist John H. Makin kaže da Bernanke “u posljednjih nekoliko mjeseci izgleda kao da ponovno ima kontrolu nad sobom”.Bernanke se opušta igranjem košarke na terenu unutar Banke. “Bernanke je normalan, što je prilično nenormalno za njegov položaj”, šali se John Hope Bryant, zagovornik financijske pismenosti koji cijeni Bernankea jer je prošlog lipnja govorio o toj temi u Anacostiji, siromašnoj četvrti na jugoistoku Washingtona. Bernankeovi suradnici dijele mišljenje da je postao mudriji te da sada dobro zna kako stvarnost djeluje na dobro oblikovane akademske teorije o ekonomiji. “Možda je isprva bilo pojedinaca koji su mislili da Ben ne cijeni u potpunosti ritam tržišta”, kaže Kevin M. Marsh, visoki dužnosnik Banke, koji je bio Bernankeova veza s Wall Streetom. “Ali sada sigurno razumije tržišne tokove.”

Sewell Chan