Amerikanka Charlotte Ruhe na čelo je hrvatskog ureda Europske banke za obnovu i razvoj stigla u siječnju 2005. Uskoro će je na toj poziciji zamijeniti Zsuzsanna Hargitai. Ruhe je Poslovnom dnevniku iznijela svoja iskustva iz proteklih pet godina.

Koliko ste uspjeli u namjeri da se EBRD fokusira na male i srednje tvrtke?
Apsolutno smo uspjeli. EBRD je u mom mandatu malim i srednjim poduzetnicima dao 180 milijuna eura kredita preko komercijalnih banaka. Te kreditne linije su potpuno disperzirane, što je snažan dokaz koliko su komercijalne banke zainteresirane za ovakav način ulaganja.
No, nismo surađivali samo sa komercijalnim bankama, nego i sa leasing kućama. U spomenutih 180 milijuna eura, uključeno je 30 milijuna eura koji su išli prema Raiffeisen leasingu i Erste leasingu.

Je li EBRD izravno ulagao u poduzetnike, ili samo preko banka?
Samo tih 180 milijuna eura išlo je preko banaka i leasing kuća. Sada imamo novi instrument (Local Enterprise Facility) putem kojeg izravno ulažemo ili kreditiramo male kompanije. Prvi takav projekt realizirali smo u veljači s tvrtkom Geofoto. Riječ je o investiciji od četiri milijuna eura. To je odlična kompanija i jako smo zadovoljni što smo im partneri.

Osim Geofotoa, ima li još koje takvo ulaganje?
Imamo nekoliko projekata na kojima radimo, nadamo se da ćemo ih realizirati u nekoliko idućih mjeseci.

Možete li reći o kojim sektorima se radi?
Radi se o jednoj tvrtci u prehrambenom sektoru, jednoj u sektoru obnovljivih izvora energije, dok je jedna u sektoru medija. Nisu to sve kapitalna ulaganja, neka od njih su krediti.

Koliki je ukupni iznos tih triju ulaganja?
Riječ je o nešto više od deset milijuna eura.

U jednom intervjuu 2006. godine najavili ste značajnija ulaganja u u turizam i drvnu industriju. Što je s time?
To je bila naša strategija koja je bila uspješna u turističkom sektoru, kao što su luksuzni hoteli Adriatic. Dvije godine kasnije uložili smo u hotele Jadranka. Turistički sektor nastavlja biti izuzetno važan sektor i dalje želimo u suradnji sa Vladom nastaviti sa privatizacijom ostalih hotela u državnom vlasništvu. Prepoznajemo važnost turizma u Hrvatskoj i drago nam je što sudjelujemo u tome. Drvna inustrija je, s druge strane, bila puno izazovnija. Bilo je jako dobrih kompanija u tom sektoru, uključujući i tvrtke koje su se bavile proizvodnjom papira, kao što je Belišće. No, ta je kompanija već imala partnera, stoga mi nismo tu bili potrebni. Razgovarali smo i sa drugim ‘drvnim’ kompanijama. Izazov kod tih tvrtki je bio u tome što su mnoge od njih trebale ojačati menadžment i operativnost. No, nismo našli dobrog partnera za ulaganje. Ako već ulazite u takvo nešto i želite drastične promjene, morate biti spremni na takav stupanj promjena. I nismo našli partnera u toj industriji koji je bio spreman na to.

Koji su sektori imali slične probleme kao drvna industrija?
Drvna industrija je bila izazov jer su kompanije izolirane, u malim gradovima gdje ne živi puno stanovnika. Zbog toga teže privlače mlade i ambiciozne menadžere. Zbog toga je taj sektor jedinstven u odnosu na ostale. Ne mogu reći da sam se susrela sa sektorom u koji smo se usredotočili i pokušali ući, a gdje nismo bili uspješni. Drvna industrija je bila jedinstven slučaj.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom

Postoji li kakav ‘lijek’ za taj sektor?
Definitivno postoji lijek. Imamo priliku pomoći i to sa još jednim programom EBRD-a gdje europska banka osigurava više savjetnike izvršnim direktorima i upravi kako bi radili s njima i modernizirali te razvili poslovanje. Da smo našli kompaniju u tom sektoru čiji je direkor spreman prihvatiti takvu vrstu savjetnika, onda mislim da bi se stvari počele mijenjati. Sve je stvar upravljanja. Primjerice, bili smo u jednoj kompaniji koja izrađuje 150 vrsti stolica. Nema šanse da takav biznis postane profitabilan. Ako ima pet ili eventualno deset modela stolica, onda može dobro poslovati.

Kakvom ocjenjujete suradnju sa Hrvatskim fondom za privatizaciju, Vladom, ministrom Šukerom?
Suradnja s Vladom je bila odlična. Imamo redovite kontakte sa potpredsjednikom Vlade Šukerom. Dao je veliku potporu radu banke što je za nas veoma konstruktivno u trenucima kada povremeno nastanu problemi. Imamo snažnu potporu premijerke Kosor koju je pokazala i tijekom Godišnje skupštine EBRD-a. Njezina prisutnost dodatno je povećala važnost tog događaja na međunarodnoj razini. Njezina volja za domaćinstvom regionalnih političkih lidera bio je važan element uspjeha konferencije. Zahvalna sam im objema što su cijelo vrijeme dali potporu banci i upravo zbog dobrih odnosa sa Vladom ključ je uspjeha rada EBRD-a u Hrvatskoj. S druge strane, imali smo manje prilika sudjelovati u privatizaciji nego što smo željeli. Ovih dana sam se sastala s gospodinom Todorićem i shvatila sam kako su neke od najvažnijih privatizacija gdje je on imao ulogu, neizravno bile financiranje Agrokora koji je u posljednjih nekoliko godina privatizirano tri važna poljoprivredna kombinata. Uvjereni smo da ćemo u budućnosti imati više prilika sudjelovati u privatizaciji.

Je li dobro ili loše da jedna kompanija privatizira toliko puno kompanija?
Važno je da ih kupac pretvori u vrlo uspješne kompanije. Ne mislim da je pitanje je li dobro ili loše što su sve otišle istom vlasniku jer tada nije bilo drugog kupca. Primjerice, prošloga ljeta posjetili smo Belje i tamo je uvedena najmodernija tehnologija, što je impresivno. Povećao se broj radnih mjesta i radnici imaju entuzijazma raditi.

Kakve su sada mogućnosti ulaganja EBRD-a u odnosu na prije nekoliko godina?
Okolina se dramatično promijenila. Primjerice, 2007. godine bilo je lako dobiti kredit, po povoljnim uvjetima što je kompanijama omogućilo mnogo manevarskog prostora i nisu morale refinancirati dugove. Situacija je bila vrlo konkurentna, a EBRD se ne natječe sa komercijalnim bankama jer kada one žele financirati neki biznis, mi se povlačimo. No, situacija se promijenila već 2008. godine. Prvo, krediti su postali skuplji, čak su i banke imale interesa obnoviti suradnju sa EBRD-om. Prošle smo godine potpisali 245 milijuna eura, ove godine smo potpisali već 130 milijuna eura. Imamo već veliki broj transakcija u pripremi koje namjeravamo zatvoriti do kraja ove godine. Radimo na jačanju pripreme takvih transakcija za buduća vremena. Nastavit ćemo sa više kapitalnih ulaganja nego što je to bilo dosad. Korporativni sektor je u krizu ušao mnogo kasnije nego banke i sada na red dolaze razgovori o restrukturiranju u tom sektoru.

Može li EBRD pomoći više nego komercijalne banke?
Mi drugačije pomažemo. Imamo veliku fleksibilnost i za nas je normalno da projekte i proizvode možemo pretvoriti u kapital i slično. Velikim brojem instrumenata imamo mogućnost rješavanja mnogih problema kako bi se zadovoljile sve potrebe pojedine kompanije.
Komercijalne banke, pak, imaju više ograničenja u poslovanju, manju fleksibilnost u smislu ulaženja u vlasničku strukturu, iako to povremeno čine, ali nisu zadovoljne zbog toga, dok je to nama uobičajen način poslovanja. Također, mi možemo ulagati dugoročno. Komercijalne banke su do 2007. također mogle dugoročno ulagati, no suzile su se mogućnosti.

Kako, prema vašem mišljenju, sve veći porezi u Hrvatskoj utječu na poduzetničku klimu?
U Hrvatskoj izazov nije osnovni porez, nego visoki trošak radne snage. Postoji, naime, puno socijalnih poreza koji su jako visoki. Prijedlog premijerke Kosor u programu gospodarskog oporavka je smanjiti socijalne troškove, što je dobro za poslovanje.

U kojoj je fazi potencijalno ulaganje EBRD-a u Hrvatsku poštansku banku?
Još uvijek je u ranoj fazi.

EBRD je u Hrvatsku od 1994. od kada je prisutan, uložio 2,2 milijardi eura u više od 100 projekta. Vi ste tu posljednjih pet i pol godina. Koji vam je najbolji projekt?
Ne mogu izdvojiti pojedini najbolji projekt. Aktivni smo u toliko sektora i područja. Primjerice, imamo gospodina Todorića i gospodina Prku, Agrokor i Privrednu banku Zagreb, koji su nam najprisniji klijenti. No to ne znači da podcjenjujem naše ulaganje u Geofoto, iako je malo ulaganje, vrlo je važno. Zadovoljna sam što imamo velikih pomaka u turističkom sektoru, posebice Jadranka hoteli. Imamo odličnu suradnju sa Ministarstvom prometa, mora i veza koji podupiru naše aktivnosti u tim sektorima.

U koji je projekt EBRD najviše uložio?
Dobro pitanje. Naime, U Hrvatskoj je to PBZ. Riječ je o 167 milijuna eura u kapitalu te 160 milijuna u kreditima. To je poprilična suradnja sa tom bankom. Što se tiče Agrokora, uložili smo u kapital i imali smo suradnju s njima u Srbiji i Bosni i Hercegovini. No najviše smo izloženi prema PBZ-u.

Podravka i Getro

Tijekom vašeg mandata EBRD je uložio u Hrvatsku 930 milijuna eura. Jeste li imali poteškoća u odnosu na druge države?
Sustav izdavanja dozvola je jako spor. Kupovina zemlje, dobivanje lokacijske i građevinske dozvole za ulagače je jako veliki problem. Taj sustav mora biti učinkovitiji i manje podložan korupciji. Inače, birkokracija nije toliki problem koliko prisutnost države u komercijalnom poslovanju. Vlada ima ulogu u skladištenju plina, ima veliku ulogu u komunalnom sektoru. No nikad neću razumjeti zašto vlada, odnosno država, ima interes u prehrambenoj kompaniji. Znam da je to u ovoj državi političko pitanje, ali nije dobro za kompanije da država bude prisutna u privatnom sketoru. To nije dobro za konkurente jer nisu na istoj razini, nije dobro za samu kompaniju jer ne reagira na tržišne signale, nego političke.

Je li Getro bio uspješno ulaganje?
Rekla bih da smo zadovoljni kako je to ulaganje zaključeno. Ali da sam ja bila tada….(smijeh)

Financijska industrija

EBRD je u PBZ-u vlasnički prisutan duže nego što je to uobičajeno. Zašto? Što će biti sa tim udjelom?
Imali ste financijsku krizu 2008. godine. Jako smo zadovoljni s tom investicijom i ne žurimo se prodati taj udjel. Kada situacija na tržištu bude povoljnija za naš izlaz onda ćemo odlučiti i da uvjeti izlaza budu zadovoljavajući za klijenta.

Ima li Intesa SanPaolo pravo prvokupa?
Imamo ugovor o povjerljivosti sa Intesom.

Treba li država imati udio u Croatia osiguranju?
Zašto je Croatia osiguranje kompanija u državnom vlasinštvu? To nije strateški važno za državu. To nije pitanje nacionalne sigurnosti.