Dug je moćna droga poput alkohola i nikotina. U vremenima gospodarskog rasta Zapad ga je koristio za poboljšanje stila života, tvrtke su posuđivale novac radi proširenja poslovanja, dok su se investitori zaduživali zbog poboljšanja povrata na investicije. Dok god je trajao rast, slavna izjava gospodina Micawabera se ispostavila pogrešnom: kada godišnji rashodi nadmaše prihod, rezultat je bio sreća, a ne tuga.

Dugo vremena je dug u bogatim zemljama rastao brže nego prihodi. Prema Economistovu ovotjednom specijalnom izvještaju nije se napuhao samo državni deficit. Samo je dug privatnog sektora u Sjedinjenim Američkim Državama porastao s oko 50 posto BDP-a u 1950. godini na današnjih gotovo 300 posto. Porijeklo buma potječe još dalje u prošlost, reflektirajući velike promjene u društvenim stavovima. U 19. stoljeću su dužnici koji nisu mogli vraćati dugove bili poslani u zatvor. Generacija koja je živjela tijekom Velike ekonomske krize naučila je škrtariti i štedjeti. Porast korištenja kreditnih kartica 1960-ih kreirao je društvo koje je živjelo pod sloganom “kupi sad, plati kasnije”. Prije će biti kriv lakomislen zajmoprimac nego što će to biti nerazborit zajmodavac. Znakovito je i da je prosječna ocjena A obveznica iz 1981. do danas pala na BBB-, tek jedan nivo iznad statusa “junk”. Tvrtke koje su imale gotovinu u svojim bilancama kritizirane su zbog plahosti, dok su istovremeno zakoni o bankrotu, kao što je američko Poglavlje 11., sprečavali vjerovnike u zatvaranju tvrtki. Taj je opraštajući režim ohrabrivao poduzetnike, ali je omogućio opstanak velikog broja beživotnih kompanija (kao što su avioprijevoznici). Međutim, nijedna industrija nije bila toliko ovisna o investiranju pomoću zaduživanja koliko je to bila financijska industrija. Banke su sve više držale bilance s “equity” udjelima; “private equity” i “hedge” fondovi, koji su agresivno koristili zaduživanje, postali su milijarderi. Put do bogatstva bio je jednostavan: kupi imovinu s posuđenim novcem pa sjedni i čekaj kako joj cijena raste. A vlasti su sve to ohrabrivale. Svaki put kada bi dužnička kriza priprijetila gospodarstvu središnja banka bi srezala kamate. Prospekt takvih resursa smanjivao je rizik za još jedno zaduživanje. Stoga se bogate zemlje sada moraju suočiti s nizom problema. Najhitnije moraju naći načina kako će platiti vlastite dugove. Mnogi ljudi koji su prerezali svoje kartice, kao i tvrtke koje su smanjile kreditne linije, ostat će zapanjeni koliko je malo bogatstva ostalo. Sav taj dug će biti ponovno refinanciran i opet pušten u promet. Ipak, povećanje duga ne čini se kao prava opcija pa će život s puno manjim zaduživanjem postati izazov u dugom roku.