Pojam “energetski učinkovit” vrlo je moderan u posljednje vrijeme. S obzirom na stanje u gospodarstvu te cijene energenata i njihov trend rasta, to je i razumljivo. Osobe koje obnašaju javne funkcije vole se deklarirati da podržavaju “zelenu” inicijativu. S druge strane javnost voli slušati o toj temi.

Visoki ciljevi
No kakva je stvarna situacija i što poduzimamo kako bismo pridonijeli smanjenju potrošnje energije i emisije stakleničkih plinova te na kraju kakva su nam iskustva? Kroz pregovore za članstvo u EU Hrvatska je preuzela obveze iz ciljeva “tri puta 20%” do 2020. godine, što znači 20% energije iz obnovljivih izvora, povećanje energetske učinkovitosti za 20% te smanjenje emisije stakleničkih plinova za 20%. Preuzete su i smjernice vezane za energetski učinkovitu uporabu energije. Hrvatska je usvojila Pravilnik o načinu raspodjele utroška toplinske energije. Time je omogućen individualni obračun utroška toplinske energije. Uobičajeno se ugrađuju alokatori toplinske energije i regulacijski termostatski ventili na radijatore. Alokatori mjere toplinu predanu u prostor i tako omogućavaju individualan obračun. Primjena pravilnika daje nam i prva iskustva kroz realizirane projekte u Slavonskom Brodu, Virovitici i Vukovaru, koja pokazuje zadovoljstvo korisnika. Ostvarene uštede kreću se oko 20%, u nekim slučajevima i do 30%. Uštede se ostvaruju primjenom termostatskih ventila na radijatorima koji omogućavaju korisniku da regulira temperaturu u prostoru, ali i promjenom navika korisnika. A što je s poslovnim zgradama, hotelima, privatnim ili javnim zdravstvenim ustanovama? Privatni sektor je brže reagirao. Vlasnici zgrada nastoje što više smanjiti operativne troškove. Svaka je inicijativa dobrodošla, ali iz iskustva i kontakte s vlasnicima možemo reći da nema razrađenog i sveobuhvatnog pristupa i inicijativa se svodi na pojedinačne zahvate. Cjelovito rješenje treba sadržavati zahvate na vanjskom omotaču građevine, osobito ako je građevina starija, na termotehničkim instalacijama i eletroinstalacijama. Samo takav pristup može postići uštede od 30, pa i više posto.

Pomoć iz fondova
Sistemske kuće koje se bave optimizacijom potrošnje energije trebaju raditi na tome da informiraju investitore o tehničkim, ali i financijskim aspektima pojedinih rješenja. Tako se, primjerice, iz raznih fondova mogu povući znatna nepovratna sredstva za projekte energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije. Odnos između investitora i izvođača može se, naravno, riješiti izravnom pogodbom prema modelu “performance contractinga”. U tom slučaju izvođač, odnosno sistemska kuća, u početku investira u objekt, a poslije se investicija isplaćuje kroz ostvarene uštede u potrošnji energije na ugovoreno razdoblje. Mjere koje je potrebno poduzeti za ostvarivanje ušteda narušavaju komfor. Upravo je gubitak komfora presudan faktor koji je potrebno prijeći kako bi se postigli zajednički zadani ciljevi. Javni sektor je u zaostatku u odnosu na privatni. Planirani projekti su u fazi osiguravanja budžeta za realizaciju. S obzirom na usvojene ciljeve i smjernice EU, koje se ponajprije odnose na zgrade u javnom sektoru, tu očekujemo znatne pomake u nadolazećem razdoblju.

Tomislav Slaviček, autor je direktor Building Technologies Siemensa Hrvatska