Energetski učinkovita gradnja i sanacija zgrada jedan od budućih smjerova razvoja graditeljstva, uz održive modele gradnje te korištenje obnovljivih izvora energije. Kako je već zacrtano da cijena energije prestaje biti socijalna i postaje ekonomska kategorija, građani i poslovni subjekti uvidjet će potrebu da ulažu u rekonstrukciju svojih kuća, stanova i poslovnih prostora.

Zgrade troše oko 40% ukupne energije u EU, a u Hrvatskoj se troši više energije po jedinici BDP-a od prosjeka 27 članica EU. Nije ni čudo kad se procjenjuje da je oko 20% objekata u Hrvatskoj u najnižoj energetskoj kategoriji (G). Hrvatska će teško postići tzv. cilj 3 puta 20, doduše kao i većina zemalja EU (20% manje emisije stakleničnih plinova do 2020., 20% manje potrošnje energije te povećanje korištenja obnovljive energije). Kako god bilo da bilo, energetska učinkovitost među prioritetima je EU, a nacionalni obvezatni ciljevi smanjenja emisija CO2 su neprovedivi bez mjera energetske učinkovitosti u zgradarstvu. EUROPA: Slijedom rečenih prioriteta sredinom ovog mjeseca izmijenjena je i dopunjena tzv. direktiva EPBD od prosinca 2002. o energetskim karakteristikama zgrada. U svibnju 2010. parlament EU usvojio je izmjene i dopune direktive. Cilj izmjena i dopuna bio je da se pojasni i pojednostave neke od odredbi postojeće direktive, njezin obujam i područje djelovanja te da se poboljša učinkovitost, ali i da se omogući vodstvo javnom sektoru u provođenju.

Također je cilj izmjena i dopuna direktive smanjiti razlike među članicama Unije pa se razmatraju potrebe energije vezane za grijanje, hlađenje, ventilaciju i osvjetljenje za nove i postojeće stambene i nestambene zgrade. Načela direktive iz prosinca 2002. su zadržana i na zemljama članicama je da odrede konkretne zahtjeve vezane za energetska svojstva zgrada. PROMJENE: Jedna od glavnih promjena vezana za direktivu je uvođenje novog članka 10. “Financijski poticaji i tržišne prepreke”, kao i preambula 18., 19. i 20. Što se očekuje od nacionalnih nadležnih ministarstava? Očekuje se da sačine popis predloženih i postojećih mjera, uključujući i one financijske prirode, osim onih koje zahtijeva direktiva, koji promiče ciljeve direktive. Takve mjere uključuju, besplatnu ili dotiranu tehničku pomoć, izravne potpore, sheme kreditiranja uz potpore, jamstva za kredite. Javne službe i druge institucije koje osiguravaju takve mjere financijske prirode mogu povezivati i uvjetovati te mjere s označenim energetskim karakteristikama i preporukama iz certifikata energetskih karakteristika. Vrlo je ambiciozno postavljen i cilj da će već za deset godina sve zgrade morati biti niskoenergetske zgrade (do 31. prosinca 2020.), a da prijelazni rokovi moraju biti postavljen za 2015. te da zgrade koje koriste javne službe i institucije moraju biti niskoenergetske nakon 31. prosinca 2018., u skladu s vodećom ulogom koju javni sektor treba igrati na tom području.

Hrvatska
U Hrvatskoj je transpozicija tzv. direktive EPBD u domaće zakonodavstvo odgovornost dvaju ministarstva: Ministarstva zaštite okoliša, prostornog planiranja i graditeljstva i Ministarstva gospodarstva. Novim Pravilnikom o energetskom certificiranju zgrada, koji je donijelo Ministarstvo graditeljstva, implementira se tzv. direktiva EPBD tako da je od travnja 2010. uvedena zakonska obveza energetskog certificiranja zgrada. Novi Pravilnik stavlja izvan snage postojeće. Obveza energetskog certificiranja zgrada je zasigurno važna prekretnica u graditeljstvu, prema kojoj neće samo lokacija i detalji završnih radova određivati cijenu objekta. U budućnosti možemo očekivati poboljšane standarde kvalitete projektiranja i gradnje te primjenu novih materijala. Prema Pravilniku za nove zgrade potreban je energetski certifikat za izdavanje uporabne dozvole. Na njemu će biti prikazan energetski razred kojem objekt pripada: od A+ (najštedljivija kategorija) do G (najmanje štedljiva). Dakle, 8 razreda u koje se svrstavaju građevine po potrebi godišnje toplinske energije za grijanje po jedinici korisne površine za stambene zgrade. Razred A troši 10 puta manje energije od prosječne zgrade u Hrvatskoj, a u nas propisi za novogradnju osiguravaju razred C. Energetski certifikat morat će imati svaka nova zgrada, a s datumom stupanja u EU i postojeće zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing te sve zgrade javne namjene s jasno istaknutim certifikatima na pročelju zgrade. Investitori i kupci nužno postaju svjesniji faktora potrošnje energije. Već sada se bilježi povećano zanimanje za niskoenergetske kuće, pasivne kuće, itd.

Poruka
S obzirom na tešku situaciju u graditeljstvu, država bi trebala iznaći modele kvalitetnog poticanja energetski učinkovite gradnje i sanacije postojećih zgrada kao jednu od mjera oživljavanja sektora koji je u dubokoj krizi i koji je ključan za gospodarstvo. Orijentacija k sanaciji postojećega stambenog i nestambenog fonda, poticaji i financijski modeli za provedbu su nužnost. Potrebe postoje, znanje i kadar je na raspolaganju, još samo nedostaje politika poticaja te mjere podizanja svijesti da je ulaganje u energetsku učinkovitost budućnost.

Tatjana Gračić, autorica je djelatnica HUP UPG-a