EN DE

Dizajn za transformaciju planete

Autor: The New York Times
27. lipanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Kao što znamo, sve je povezano. Pa, što se onda dogodi kad leptir u Brazilu, čija krila stvaraju vjetar u Teksasu izumre zbog zagađenja ili uništenja šuma?

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Negdje na planetu vjetar utihne, nestane struje, a svjetla se ugase. Newyorški nacionalni muzej dizajna CooperHewitt smatra da postoje načini za presretanje takvih katastrofa te nudi na desetke tih mogućnosti u najnovijem izdanju Trogodišnjaka nacionalnog dizajna pod naslovom “Zašto dizajnirati sada?”Ova izložba, četvrta od početka trogodišnjaka 2000. godine, najveća je i dosegom najviše internacionalna. Također je to i dosad najviše ekološki svjesna verzija. S ovim ciljem, izložba ne oklijeva iskazati prezir prema lijepoj formi u korist hvalevrijedne funkcije. A neke funkcije doista su prilično ezoterične. Primjerice, ondje ćete naći tjelesni oklop dizajniran za nošenje prilikom čišćenja minskih polja; ručni mlatac za žito napravljen od kotača bicikla kojeg se trenutno testira na poljima Malija; te LED žarulja koja energiju dobiva iz prljavštine. Konačni dojam jest da bi dizajn u bilo kojem obliku trebao donijeti najviše moguće društvenog dobra najvećem mogućem broju ljudi. U energetskom sektoru, svjetiljke na solarnu energiju koje su kreirali dizajneri iz Njemačke i Šri Lanke za laoćansku energetsku tvrtku već se koriste u Afganistanu i Ugandi. Suprotno tomu, svjetiljke koje pokreće prljavština ostaju u fazi prototipa. A nevjerojatno ambiciozni eksperiment nazvan Masdar Development još uvijek je tek računalna simulacija u fazi iskapanja. Ukoliko sve bude išlo po planu, na kraju će to biti grad od 40 tisuća stanovnika u Abu Dhabiju, prvi grad bez automobila na svijetu.Jedan dio izložbe posvećen je prijevozu. Među nekoliko predloženih rješenja za smanjenje loših učinaka trenutnih oblika prijevoza nalazi se i vozilo na električni pogon pod nazivom MIT CityCar dizajniran na MIT-ju i namijenjen kratkotrajnoj gradskoj uporabi. Ovaj zdepasti dvosjed mogao bi se unajmiti po satu uz jednostavnu naplatu preko kreditne kartice. Još više ekološki je starinski auto na pedale, koji bi mogao naći nove načine primjene u Indiji.

Kao što znamo, sve je povezano. Pa, što se onda dogodi kad leptir u Brazilu, čija krila stvaraju vjetar u Teksasu izumre zbog zagađenja ili uništenja šuma?

Negdje na planetu vjetar utihne, nestane struje, a svjetla se ugase. Newyorški nacionalni muzej dizajna CooperHewitt smatra da postoje načini za presretanje takvih katastrofa te nudi na desetke tih mogućnosti u najnovijem izdanju Trogodišnjaka nacionalnog dizajna pod naslovom “Zašto dizajnirati sada?”Ova izložba, četvrta od početka trogodišnjaka 2000. godine, najveća je i dosegom najviše internacionalna. Također je to i dosad najviše ekološki svjesna verzija. S ovim ciljem, izložba ne oklijeva iskazati prezir prema lijepoj formi u korist hvalevrijedne funkcije. A neke funkcije doista su prilično ezoterične. Primjerice, ondje ćete naći tjelesni oklop dizajniran za nošenje prilikom čišćenja minskih polja; ručni mlatac za žito napravljen od kotača bicikla kojeg se trenutno testira na poljima Malija; te LED žarulja koja energiju dobiva iz prljavštine. Konačni dojam jest da bi dizajn u bilo kojem obliku trebao donijeti najviše moguće društvenog dobra najvećem mogućem broju ljudi. U energetskom sektoru, svjetiljke na solarnu energiju koje su kreirali dizajneri iz Njemačke i Šri Lanke za laoćansku energetsku tvrtku već se koriste u Afganistanu i Ugandi. Suprotno tomu, svjetiljke koje pokreće prljavština ostaju u fazi prototipa. A nevjerojatno ambiciozni eksperiment nazvan Masdar Development još uvijek je tek računalna simulacija u fazi iskapanja. Ukoliko sve bude išlo po planu, na kraju će to biti grad od 40 tisuća stanovnika u Abu Dhabiju, prvi grad bez automobila na svijetu.Jedan dio izložbe posvećen je prijevozu. Među nekoliko predloženih rješenja za smanjenje loših učinaka trenutnih oblika prijevoza nalazi se i vozilo na električni pogon pod nazivom MIT CityCar dizajniran na MIT-ju i namijenjen kratkotrajnoj gradskoj uporabi. Ovaj zdepasti dvosjed mogao bi se unajmiti po satu uz jednostavnu naplatu preko kreditne kartice. Još više ekološki je starinski auto na pedale, koji bi mogao naći nove načine primjene u Indiji.

Sačinjena od bambusa i ratana, ova kola zamišljena su kao vozilo koje bi pojednostavilo i povećalo stupanj mobilnosti žena, učinkovito vozilo za prijevoz djece do škole ili liječnika te dostavu rukotvorina do tržnice. U dijelu izložbe koji bi se mogao okarakterizirati kao temeljniji, onom koji se tiče materijala, vizualni dojam nije u prvom planu, no ističu se neobičnost i domišljatost – ovaj dio izložbe jedinstven je po tomu što ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled doima. “Kamen” je zapravo reciklirano staklo; “plastika” je načinjena od obrađenog stakla; a “klade” se dijelom sastoje od lufe, povrća sličnog krastavcu koje se uzgaja u Paragvaju. Komad pokućstva nazvan kupusstolica izgleda kao posljednji modni krik, a temelji se na principu “uradi sam”: uzmete okomitu rolu gusto slojevitog papira i gulite listove dok ne dobijete sjedalicu koju želite. Konačno, tu su i tri elegante švedske čaše za vino Gripp, koje su lagano nabubrene prema van, a koje su zamišljene za točno određenu funkciju. Navedeno izbočenje trebalo bi služiti kao stabilizator tako da se čašom bez problema mogu služiti ljudi sa muskularnim ili živčanim poremećajima. Poput svakog dizajna, i arhitektura je društvena umjetnost. Njezina glavna funkcija su razmjena iskustava i oblikovanje svijeta, a ovaj trijenal je najnadahnutiji upravo u prikazu arhitektonskih modela i tumačenja. Stvaranje nove gradske arhitekture u Medellínu u Kolumbiji priča je o tekućoj socijalnoj revoluciji. Zbog narko okršaja, Medellín je bio jedno od najnasilnijih mjesta na svijetu sve dok ekipa političara, urbanih planera i arhitekata nije počela graditi genijalno zamišljene javne zgrade u siromašnim četvrtima koja su nalikovala na ratne zone. Nedugo zatim, bande su napustile ta područja. Bezbrižan grad. Arhitektura koja stvara mir ili pridonosi njegovoj uspostavi. Ekološka žarulja koja svijetli godinama. Takve zamisli već generiraju promjene koje bi mogle imati transformativnu moć u desetljećima pred nama.

Holland Cotter

Autor: The New York Times
27. lipanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close