Mikael Karlsson ima motorne sanjke, dva lovačka psa i pet pušaka. U slobodno vrijeme ovaj lovočuvar i bivši vojnik odlazi u lov na sobove i izmjenjuje savjete s drugim očevima o navikavanju na tutu. Dok uspavljuje dvomjesečnu Siri, kaže da ne može ni zamisliti da ne ode na porodiljni dopust.

“Svi uzimaju porodiljni.”Od pomodnog Stockholma do ovog sela usred šume južno od Arktičkog kruga, 85 posto očeva u Švedskoj odlazi na rodiljni dopust. To su oni koji ne moraju slušati svakakva pitanja od svoje obitelji, prijatelja i kolega. Dok se druge zemlje još uvijek bore sa ženskim pravima i rodiljnim dopustima za majke, Švedska otvara prozorčić u budućnost. Zakoni koji određuju minimalno dva mjeseca od ukupno trinaest mjeseci iznimno dobro plaćenog rodiljnog dopusta za očeve – što bi se moglo i udvostručiti nakon izbora u rujnu – pokrenuli su temeljite društvene promjene u Švedskoj. Ovdašnje tvrtke očekuju da zaposlenici mogu zatražiti rodiljni dopust bez obzira na spol i ne zakidaju očeve za promaknuće. Sve se to pozitivno odražava na primanja žena, a promjena u ulozi očeva važan je element u sve nižoj stopi razvoda brakova i sve većem broju podijeljenog skrbništva nad djecom. Ovaj daleko najdojmljiviji primjer društvenog inženjeringa proizveo je novu definiciju muževnosti. “Mnogi muškarci ne žele razvijati svoj identitet samo putem posla”, kaže Bengt Westerberg, koji se dugo protivio visokim rodiljnim naknadama za očeve, ali je u funkciji zamjenika premijera uveo rodiljni dopust za očeve 1995. “Velik broj žena danas očekuje da njihovi bračni partneri provedu barem dio vremena na rodiljnom.”Kad je Švedska 1974. godine postala prva država koja je uvela rodiljni dopust za očeve kao zamjenu za majčinski, one malobrojne muškarce koji su iskoristili tu mogućnost nazivali su “baršunastim tatama”.

Unatoč brojnim vladinim kampanjama, od kojih je jedna prikazivala uspješnog dizača utega koji na golom bicepsu nosi dijete, broj očeva na rodiljnom dopustu nije se micao sa 6 posto kad je 1991. godine Westerberg ušao u vladu. Švedska je tada bila u začaranom krugu. Majke su i dalje odlazile na rodiljni dopust, ne samo radi tradicije, nego i zato što su im plaće uglavnom bile niže, čime se samo produbljivala razlika u plaćama muškaraca i žena. Tvrtke su, pak, jasno dale do znanja da muškarci ne mogu sjediti kod kuće s djetetom ako žele graditi karijeru. Uvođenje rodiljnog dopusta za očeve 1995. godine odmah je ostvarilo rezultate. Niti jedan otac nije morao ići na rodiljni, no obitelj bi izgubila jedan mjesec rodiljne naknade ako se otac ne bi odlučio na dopust. Uskoro je osam od deset muškaraca odlazilo na rodiljni dopust. Uvođenje dodatnog neprenosivog mjeseca dopusta za očeve 2002. godine samo je donekle dovelo do povećanja broja muškaraca na rodiljnom, no udvostručilo je vrijeme koje provode na dopustu. Očito se državna potpora pokazala kao dobar poticaj – i snažan argument kod kolebljivih šefova. “Među samostalno zaposlenima i u ruralnim i useljeničkim zajednicama manji broj muškaraca odlazi na rodiljni dopust”, kaže Nalin Pekgul, predsjednica ženskog saveza Socijaldemokratske stranke. U predgrađu Stockholma u kojem živi, znatna useljenička populacija i dalje se drži tradicionalnih rodnih uloga. No, rodiljni za očeve ostavio je traga. Istraživanje koje je u ožujku objavio švedski Institut za procjenu politike tržišta rada pokazalo je, između ostalog, da se primanja majki povećavaju za otprilike 7 posto po svakom mjesecu očevog rodiljnog dopusta. Među akademski obrazovanom populacijom sve više parova ravnopravno dijeli rodiljni dopust; neki se parovi izmjenjuju svakih nekoliko mjeseci kako ni jedan roditelj ne bi postao dominantan ili predugo bio odsutan s posla.

Što su više pozicionirane, žene su sve sličnije muškarcima: jako mali broj izvršnih direktora odlazi na rodiljni, ali i mali broj direktorica. Roditelji mogu iskoristiti 390 dana plaćenog dopusta kako god žele do djetetovog osmog rođendana – mjesečno, tjedno, dnevno, čak i po satu – a na taj se raspored mali privatni poslodavci jedva uspijevaju priviknuti. Dok se Švedska, koja ima 9 milijuna stanovnika, strateški odlučila uključiti što više žena u radnu snagu tijekom radno intenzivnih šezdesetih godina prošlog stoljeća, druge su države uvozile muške useljenike. “S obzirom da broj stanovništva Europe opada i prijeti smanjenje radne snage, europske države sve više proučavaju švedski model”, kaže Peter Moss, stručnjak za politiku rodiljnih dopusta pri Londonskom institutu obrazovanja. Portugal je jedina država u kojoj je rodiljni dopust za očeve obvezan, no samo tjedan dana. Island je, čini se, otišao najdalje i odredio tri mjeseca za oca, tri za majku i dopustio roditeljima da podijele još jedno tromjesečje dopusta. Međutim, to više nije samo trend malih zemalja. Njemačka je 2007. godine odredila dva mjeseca, od ukupno 14 mjeseci, plaćenog rodiljnog dopusta za očeve. Ako je to izvedivo u Njemačkoj, kaže Kimberly Morgan, profesorica na Sveučilištu George Washington i stručnjakinja za rodiljni dopust, “onda je izvedivo u većini država.” Na Sodermalmu, pomodnom otoku na jugu Stockholma, muškarci guraju kolica u parku, čavrljaju u kafićima, kupuju u supermarketima i igraju se s djecom u otvorenim vrtićima. Claes Boklund, tridesetpetogodišnji web dizajner koji provodi 10 mjeseci na dopustu s Harryjem koji ima 19 mjeseci, kaže da je u početku bio u strahu od kuhanja, čišćenja i neprospavanih noći. Šest mjeseci kasnije sa samopouzdanjem brine o Harryju. “Teže je i lakše nego što mislite”, kaže.

Katrin Bennhold