Hinduistički svećenik pali vatru, stavlja na nju trave, pročišćeni maslac i druge žrtve, dok preko neobične alkemije dim pročišćava sve što zahvati.

Ništa vezano uz ritual Maha Yagya, izveden nedavno u nekoć napuštenom svetištu Vichar Nag, nije bilo jednostavno. Zbog tjedan dana neprestanog pljuska drveni je pod hrama nabubrio od vode i istrunuo. Drvo je bilo vlažno i vatra se nije mogla upaliti. No najneobičnija od svega je lokacija na kojoj je ceremonija održana. Nalazi se usred jedne od najzlokobnijih religijskih granica, između dvaju susjeda naoružanih nuklearnim oružjem, koji su se sukobili u tri rata, od kojih su dva vođena upravo zbog područja na kojem se hram nalazi. Prije dvadeset godina gotovo 400.000 Hindusa pobjeglo je iz Kašmirske doline u strahu od pobune separatista koji su pripadali muslimanskoj većini. Danas se polako vraćaju, što mnogi tumače kao znak da se nakon godina nasilja i previranja u Kašmirsku dolinu vraća mir, tjeskoban, ali pun nade. Viša kasta koja je živjela u dolini, Panditi, ponovno se povezuje s rodnim krajem svojih predaka; dio njih ovdje ostaje, a sve veći broj posjećuje kraj. Više od deset hramova ponovno je otvoreno u proteklih nekoliko godina, kaže Sanjay Tickoo, kašmirski Pandit, koji oduvijek živi u dolini i sada potiče one koji su otišli da se vrate. Njihova je nazočnost Kašmirsku dolinu činila jedinstvenim i idiličnim dijelom Indije, prepunim voćnjaka jabuka i ljeskavih polja šafrana koja okružuju šiljasti, snijegom prekriveni planinski vrhovi. Panditi, imućna, ali ne pretjerano moćna manjina, stoljećima su skladno supostojali s muslimanskim susjedima. Kašmirski mozaik uglavnom mirnog suživota počeo se rušiti tijekom podjele Britanske Indije 1947. godine. No tek je desetogodišnje pobunjeništvo koje je započelo 1989. pretvorilo ovaj kraj u bojno polje žestokih sukoba između Indije, s hinduističkom većinom, i Pakistana, s muslimanskom većinom, a obje države pod svojom vlašću imaju dio Kašmira. Iako nisu nestali svi strahovi i napetosti iz prošlosti, gotovo svatko ovdje kaže da želi da se Panditi vrate u Kašmir. Živjeli su ovdje generacijama, stoga nema smisla tvrditi da će njihov povratak utjecati na muslimansku većinu.

“Većina Kašmirana vjeruje da ovaj kraj nije potpun bez različitosti”, kaže Omar Abdullah, premijer država Jammu i Kašmir. “Njihov povratak bio bi važan korak za normalizaciju života.” M. L. Dhar (75), kašmirski Pandit koji živi u predgrađu New Delhija, nedavno je prvi put posjetio Kašmir nakon pobunjeništva. Iznenadila ga je srdačna dobrodošlica muslimana iz doline. “Nikad u životu nisam se osjećao tako spokojno kao u ovih tjedan dana koliko sam proveo ovdje”, izjavio je. Skupina aktivista koju predvode Tickoo i drugi Panditi nadali su se da će ritual pročišćenja privući kašmirske Pandite da se vrate u dolinu. Prošle je godine Sanjay Tickoo proveo anketu među Panditima u dolini kojih ima manje od tri tisuće. “Od rođenja do smrti mi kašmirski Panditi njegujemo vlastitu kulturu i običaje”, kaže Tickoo. “Izvan Kašmira ne možemo biti kašmirski Panditi.” Do danas se raspravlja o tome zašto su Panditi pobjegli i je li njihov bijeg bio pretjerano ishitren, ili je to bila razumna reakcija na smrtonosnu prijetnju? Deseci Pandita ubijeni su 1989. i 1990. godine, a antihinduistička retorika koju su širili militantni separatisti bila je sve prisutnija. Iako se smatra da bi teško opet moglo doći do ratnih sukoba, jako se malo Pandita trajno vratilo u dolinu. U hramu Vichar Nag muslimani su se čudili povratku davno izgubljenih susjeda. “Nikad nisam vidio ove ljude pa sam znatiželjan”, izjavio je Nazim Amin Butt, dvadesetogodišnji student ekonomije. “Nema problema za njihov povratak. Oni ovdje pripadaju.”

Lydia Polgreen