Odjel za arhitekturu i dizajn Muzeja moderne umjetnosti uvrstio je znak @, simbol naših tehnologijskih i društvenih odnosa, u svoju zbirku. Knjižnica Kongresa, američka državna kulturna institucija koja postoji već 210 godina, arhivira materijal prikupljen na Twitteru, mikroblogerskom servisu, čiji korisnici na dan objavljuju 55 milijuna izjava u 140 znakova.

“Skupljamo ih u zbirku jer će budućim povjesničarima sigurno biti od velike vrijednosti ”, pisao je The Times. “Sadrže više zapažanja koja je istodobno objavio veći broj ljudi nego što je ikad prije zabilježeno u jednome mediju.” Mediji za slanje poruka brzo se mijenjaju, a mnogi usklađuju staro i novo. Dopisivanje i komunikacija obiluju informacijama, brzi su i usmjereni na trenutne misli, kratice i poruke o trenutnoj lokaciji kao što to nudi Foursquare. To znači da, ako rukom pišete pismo, pozivnicu ili zahvalnicu, kaskate za tehnologijom. Papirnata komunikacija, poput mnogih drugih stvari, nestaje. No nostalgija za papirnatom komunikacijom i dalje nas vuče, a upravo je to nadahnulo internetski servis za pisaće potrepštine Paperless Post. Korisnici mogu dizajnirati, slati i pratiti epozivnice na internetu preko virtualnih pisaćih potrepština koje djeluju elegantno i realistično, od zrnate građe papira do vitičastog rukopisa. Gotovo da možete osjetiti miris papira. Kliknite na hiperrealnu kuvertu i iskočit će lijepa pozivnica. Kliknite kako biste ispunili formu za odgovor. “Što se tiče estetike, internet djeluje poput vakuuma”, kaže Alexa Hirschfeld, koja je s bratom osmislila tu stranicu. “Htjeli smo uskladiti funkcionalnost i dizajn.” Ima još njih koji dijele eter na jednak način. Sjećate li se onih finesa poput gramatike i interpunkcije? Na Twitteru postoji supkultura “gramatičke policije” koja nadzire statuse i komentare korisnika koji su prepuni tipfelera, pogrešno napisanih riječi i drugih pogrešaka, piše The Times.

Korisnici Twittera koji se kriju iza korisničkih računa poput “Grammar Fail”, “Grammar Hero” i “Word Police” često komentiraju napise drugih korisnika. “Ne želim ih naljutiti”, izjavio je za The Times Tom Voirol, korisnik iz Sydneya, koji predvodi “Twenglish Police”. “Samo želim naglasiti neke stvari.” Usred silne digitalne buke našao se još jedan bastion lijepog ponašanja: sloj obrazovanih, pismenih ljudi koji i dalje ustraju na pisanom sadržaju. Nekima od njih to je znak društvenog statusa, a drugi vole umjetnički dojam. Vole luksuzne pisaće setove koji sadrže ručno rezbarene pečate, velik izbor nijansi tinte i tiskarskih slova. Tvrtka Demsey & Carroll, osnovana 1878. godine, prodaje ih ljubiteljima pisaćeg pribora za visoku cijenu: 350 dolara za 100 kartica i 500 dolara za pripadajuće kuverte sa svilenim obrubom. “Stvarno uzimam u obzir kome pišem i što bi ti ljudi cijenili”, izjavila je za The Times Elizabeth Mayhew, stručnjakinja za životni stil. “Taj postupak naglašava nešto sasvim drugo od brzinskog maila.” Pamela Fiori, bivša urednica časopisa Town&Country, za The Times je izjavila: “U svijetu koji je sve manje civiliziran bitno je imati neku poveznicu s tradicijom. I zbilja smatram da elektronička pošta narušava naša sjećanja.” No izgubljena sjećanja uvijek lako možete naći u arhivu sadržaja Twittera.

Anita Patil

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com