Kad mu je prije nekoliko godina jedna od najvažnijih poruka elektroničke pošte u čitavom njegovu životu dospjela u pretinac ulazne pošte, Kord Campbell nekako ju je uspio previdjeti. I to ne samo jedan ili dva dana već punih 12 dana. Konačno ju je ugledao kad je pregledavao staru poštu: velika kompanija izrazila je želju kupiti njegovu mladu internetsku tvrtku.

“Ustao sam od stola i uzvikivao: O moj Bože, o moj Bože, o moj Bože”, prisjeća se Campbell. “Poprilično je teško propustiti takav email, ali ja jesam.” Poruka ga je jednostavno mimoišla usred elektroničke poplave koja ga je okruživala: dva računalna ekrana krcata elektroničkom poštom, instantporukama, internetskim čavrljanjima, pretraživačima i računalnim kodom koji je pisao. Premda je uspio spasiti posao od 1,3 milijuna dolara nakon brojnih isprika ponuđaču, Campbellova borba s posljedicama poplave podataka i dalje se nastavlja. Čak i nakon što se skine s interneta, žudi za stimulacijom koju mu pružaju njegove elektroničke igračke. Zaboravlja na dogovore za večeru i teško mu je usmjeriti pažnju na vlastitu obitelj. Njegova supruga Brenda žali se: “Kao da više ne zna uživati u trenutku.”Znanstvenici smatraju da istodobno bavljenje emailovima, telefonskim pozivima i ostalim ulaznim podacima može promijeniti način razmišljanja i obrazac ponašanja. Kažu da erupcija informacija narušava našu sposobnost da se usredotočimo. Ona u biti igra na primitivan impuls koji nas goni da reagiramo na trenutne prilike i prijetnje. Stimulacija izaziva uzbuđenje, nagli porast dopamina, za koji istraživači vjeruju da može izazvati ovisnost. Kad to izostane, osobama je dosadno. Navedeno rezultira rastresenošću koja može imati smrtne posljedice, kao kada se vozači koji telefoniraju za volanom sudare s vlakom. A milijunima ljudi poput Campbella ti porivi mogu štetno djelovati na kreativnost i duboko promišljanje te uzrokovati probleme u radu i obiteljskom životu. Premda mnogi smatraju da ih istodobno obavljanje više zadataka čini produktivnijima, istraživanja dokazuju suprotno. Osobama koje obavljaju nekoliko zadataka istodobno teže je usredotočiti se i zanemariti nebitne podatke te su stoga više pod stresom, slažu se znanstvenici. Znanstvenici upravo i otkrivaju da čak i nakon što ti poslovi završe, rascjepkano razmišljanje i nedostatak fokusa se zadržavaju. Drugim riječima, to je slika vašeg mozga i bez računala. “Tehnologija prepravlja postavke našeg mozga”, misli Nora Volkow, upraviteljica Nacionalnog instituta za zlouporabu droga i jedna od vodećih svjetskih znanstvenica na području ljudskog mozga. Ona sa svojim kolegama znanstvenicima uspoređuje privlačnost digitalne stimulacije ne s onom droga i alkohola, već hrane i seksa, koji su nam nužni, no kontraproduktivni kad se s njima pretjera.

Korištenje tehnologije na nekoliko načina može biti dobro za mozak, smatraju istraživači. Studije koje su koristile slikovnu dijagnostiku pokazuju da su umovi korisnika interneta učinkovitiji glede pronalaženja podataka, dok igrači videoigrica razvijaju jaču oštrinu vida. Šire gledano, mobiteli i računala potpuno su nam promijenili život. Omogućuju ljudima da pobjegnu svatko u svoj kutak, kao i da rade od bilo kuda. Smanjuju udaljenosti i obavljaju nebrojene svakodnevne zadaće, oslobađajući nam time vrijeme za uzbudljivija ostvarenja. Bilo to dobro ili loše, potrošnja različitih medija kao što su elektronička pošta i televizija eksplodirala je. Ljudi su 2008. bili izloženi tri puta većoj količini podataka nego 1960. godine. I konstantno nam prebacuju pozornost na nešto drugo. Poslovni korisnici računala promijene stranicu ili program, ili provjere poruke elektroničke pošte gotovo 37 puta u jednom satu, pokazuju najnovija istraživanja. Neprestana interaktivnost jedna je od najznačajnijih promjena u ljudskom okružju u cijeloj povijesti čovječanstva, smatra Adam Gazzaley, neuroznanstvenik pri kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu. “Izlažemo umove dinamičnom okružju i tražimo od njih da obavljaju stvari za koje nismo još nužno dovoljno evoluirali”, kaže. “Svjesni smo da već dolazi do ozbiljnih posljedica.” Campbell (43) postao je punoljetan uz osobno računalo, a i više koristi tehnologiju od većine. No istraživači vjeruju da su navike i bitke Campbella i njegove obitelji tipične za ono što mnogi doživljavaju, a što će i mnogi drugi doživljavati ako se ti trendovi nastave. Za njega napetost postaje sve silovitija, a posljedica se sve teže riješiti. Obitelj Campbell nedavno se iz Oklahome preselila u Kaliforniju kako bi ondje započela posao sa softverom. Cijeli Campbellov život vrti se oko računala. Ide u krevet s laptopom ili iPhoneom, a čim se probudi, spaja se na internet. Zatim se sa svojom tridesetdevetogodišnjom suprugom spušta u urednu kuhinju u unajmljenoj kući s četiri spavaonice na brežuljcima Orinde, dobrostojećeg predgrađa San Francisca, gdje ona priprema doručak i čita pregled vijesti na jednom kutu računalnog ekrana, dok on koristi ostatak monitora za provjeru elektroničke pošte. Između njih dvoje došlo je do ozbiljnih razmirica jer suprug ima naviku pobjeći u svijet videoigrica tijekom teških emocionalnih razdoblja.

Za vrijeme obiteljskog odmora teško mu je ostaviti svoje elektroničke uređaje po strani. Kad se podzemnom vozi do San Francisca, zna da neće biti spojen na interent točno 221 sekundu dok vlak prolazi kroz tunel. Njihov šesnaestogodišnji sin Connor nedavno je počeo dobivati osrednje ocjene, za što njegova obitelj krivi činjenicu da mu elektroničke naprave odvlače pozornost. A osmogodišnja Lily, baš poput svoje majke, kroz šalu govori ocu da više voli tehnologiju od obitelji. “Voljela bih kad bi se potpuno isključio od tehnologije i posvetio nama”, kaže gospođa Campbell i dodaje da on postaje “mušičav sve dok ne dobije svoju dozu”. No ne želi ga silom tjerati na promjenu. “On to voli. Tehnologija je dio onoga što ga čini takvim kakav jest. Da mrzim tehnologiju, mrzila bih i njega, pa čak i dio osobnosti vlastitog sina.” Kod kuće ljudi u prosjeku konzumiraju 12 sati medija na dan, prilikom čega se sat proveden, recimo, uz internet i televiziju simultano broji kao dva sata. Istraživači na kalifornijskom sveučilištu u San Diegu to uspoređuju sa pet sati 1960. godine. Prema istraživanju koje je provela tvrtka RescueTime, koja nudi alate za upravljenje vremenom, korisnici računala u prosjeku posjete 40 internetskih stranica dnevno. Kako su se računala promijenila, tako se promijenilo i shvaćanje ljudskog uma. Do prije 15 godina, znanstvenici su smatrali da se mozak prestaje razvijati nakon djetinjstva. Sada razumiju da se živčane mreže nastavljaju razvijati pod utjecajem osobina i procesa kao što su vještine učenja. Stoga se i Eyal Ophir nedugo nakon što je stigao na kalifornijsko sveučilište Stanford 2004. zapitao ne vodi li možda intenzivno obavljanje više poslova odjedanput do promjena karakteristike mozga koju se dugo smatralo nepromjenjivom: da ljudi mogu obraditi samo jedan niz podataka u zadanom vremenu. Prije pedesetak godina testovi su pokazivali da mozak jedva obrađuje dva istovremena niza podataka i da ne može simultano odlučivati o oba. No Ophir, koji je od studenta postao istraživač, smatrao je da osobe koje istodobno obavljaju više zadataka možda same mijenjaju postavke mozga kako bi se lakše nosile s tim teretom. Njegova strast bila je osobna. Proveo je sedam godina radeći za izraelske obavještajne službe nakon što su ga onamo prebacili iz zračnih snaga – djelomično, tada je smatrao, i zato što nije mogao uspješno obavljati višestruke zadatke. Stoga se i zapitao može li se istrenirati vlastiti mozak?

Baš kao i ostali koji su proučavali kako tehnologija mijenja um, i Ophira je iznenadilo ono što je otkrio. Testni subjekti podijeljeni su u dvije skupine na temelju rezultata upitnika o korištenju tehnologije: jednoj su pripadali ljudi koji intenzivno obavljaju više zadataka odjedanput, a drugoj oni koji nisu tome vični. U testu koji je Ophir izradio s kolegama ispitanicima je na računalu kratko prikazana slika crvenih četverokuta. Uslijedila je slična slika, nakon čega su upitani je li se koji od četverokuta pomaknuo s početnog mjesta. Bio je to poprilično jednostavan zadatak, no nakon njega slijedio je preokret: dodani su plavi četverokuti, a subjektima je rečeno da ih zanemare. Osobe koje su vične obavljanju višestrukih zadataka imale su mnogo lošije rezultate od suprotne skupine u razaznavanju jesu li crveni četverokuti promijenili položaj. Drugim riječima, teže su zanemarivale plave četverokute, odnosno nebitne informacije. Njima je trebalo i više vremena za prebacivanje s jednog zadatka na drugi, na primjer razlikovanja suglasnika i samoglasnika, a zatim parnih i neparnih brojeva. Konačno, bile su manje učinkovite u istovremenom bavljenju s više problema. Drugi testovi na Stanfordu, koji postaje važan istraživački centar ovoga brzorastućeg područja, pokazali su da osobe koje su sklone istodobnom obavljanju višestrukih zadataka imaju naviku tražiti nove informacije radije nego prihvatiti nagradu za korištenje starijih i vrednijih informacija u praksi. Istraživači kažu da rezultati ukazuju na zanimljivu dinamiku: osobe sklone istodobnom obavljanju višestrukih zadataka osjetljivije su na ulazne podatke od suprotne skupine ispitanika. Rezultati također potvrđuju postojanje dugovječnog sukoba u mozgu, i to onoga koji tehnologija možda pojačava. Dio mozga ima ulogu kontrolnog tornja pomažući osobi da se usredotoči i odredi prioritete. Primitivniji dijelovi mozga, poput onih koji obrađuju vid i sluh, zahtijevaju od njega da obrati pozornost na nove informacije koje bombardiraju kontrolni toranj kad su osjeti stimulirani. Istražitelji smatraju da postoji evolucijska logika pritiska koji ova brana radi na mozak. Niže moždane funkcije upozoravaju ljude na opasnost, poput obližnjeg lava, te premošćuju ciljeve kao što je gradnja kolibe. U suvremenom svijetu zvuk koji označava novu poruku elektroničke pošte može premostiti cilj pisanja poslovnog plana ili igranja lovice s djecom. “Tijekom cijele povijesti evolucije mozak bi uvijek počeo razmišljati potaknut nekim velikim iznenađenjem”, kaže Clifford Nass, profesor komunikacije na Stanfordu. “No sada imamo veliku i k tomu rastuću skupinu ljudi koji i na najmanju naznaku bilo čega zanimljivog reagiraju kao pčele na med. Jednostavno to ne mogu ignorirati.”

Profesor Nass kaže da su studije koje se obavljaju na Stanfordu bitne jer ukazuju na dugoročne posljedice simultanog izvršavanja višestrukih zadataka. “Ono čega bi se Kord i njemu slični trebali uplašiti jest činjenica da ne mogu isključiti sklonost prema višestrukim zadacima čak ni kada im to nije potrebno”. Melina Uncapher, neurobiologinja u stanfordskom timu, kaže kako, zajedno s ostalim istraživačima, nije bila sigurna jesu li ti ljudi jednostavno skloni stanju rastresenosti, to jest bi li imali problema s usredotočavanjem na bilo kojem području. Istraživanje provedeno na kalifornijskom sveučilištu u Irvineu došlo je do zaključka da ljudi koje poruka elektroničke pošte prekine u obavljanju nekog posla iskazuju znatno povećanje razine strasa od onih koji se mogu u miru usredotočiti na zadatak. Na sveučilištu Rochester u New Yorku, istraživači su otkrili da igrači napetih videoigrica mogu pratiti pokrete za trećinu više predmeta na ekranu od neigrača. Smatraju da igrice mogu poboljšati vrijeme reakcije i sposobnost izdvajanja detalja iz mnoštva podataka. “Na jedan način te igrice imaju veliku rehabilitacijsku i edukacijsku moć”, izjavila je voditeljica tima istraživača Daphne Bavelier, koja surađuje s drugima koji se bave ovom problematikom kako bi kanalizirala navedene promjene i pretvorila ih u prednosti za svakodnevni život kao što je, primjerice, sigurnija vožnja. Među znanstvenicima se vodi žustra rasprava o tome je li utjecaj tehnologije na ponašanje i um dobar ili loš te koliko je značajan. “U krajnjoj liniji mozak je podešen na prilagodbu”, rekao je Steven Yantis, profesor neuroznanosti na sveučilištu Johns Hopkins. Ophir nije sklon opisivati kognitivne promjene kao dobre ili loše premda ga njihov učinak na analitičku moć zabrinjava. Nije on zabrinut samo za druge. Nedugo nakon što je došao na Stanford, jedan mu je profesor zahvalio što je jedini student koji ne koristi računalo ili telefon za vrijeme predavanja. Međutim, odnedavna se počeo služiti iPhoneom i odmah zamijetio promjenu; osjetio je njegovu magnetsku privlačnost. “Mediji me mijenjaju. Čujem taj unutarnji signal koji mi govori: provjeri elektroničku poštu, provjeri telefonsku sekretaricu”, požalio se. Nass sa Stanforda smatra da je rizik pretjeranoga korištenja tehnologije to što smanjuje sposobnost empatije time što ograničava vrijeme koje ljudi provode baveći se drugima.

Matt Richtel

Pokreni nešto svoje

Ove dvije hrvatske inovacije mogle bi pomoći milijunima ljudi u budućnosti

AI platforma

‘Tko ne prati ritam promjena, propada. Mi smo odlučili prilagoditi se’