Sve je počelo kao isprika da se može piti dobro vino tijekom Svjetskog kupa u Francuskoj 1998. godine. Novinar The Wall Streeet Journala je sa prijateljima odlučio prisustvovati natjecanju u Francuskoj, ali kako nisu imali karte, morali su odlučiti gdje će gledati natjecanje. Francuska nema mnogo pubova, a to da njegovi anglosaksonski prijatelji gledaju natjecanje iz pariškog kafića nekako mu se nije činilo mogućim. Naime, htjeli su piti pivo u zemlji vina.

Međutim, boravak u Francuskoj se novinaru učinio kao oportuno vrijeme da upozna svoje prijatelje sa slavom francuskog vina. Tako su se odlučili na izazov koji kaže da se pije vino iz regije u kojoj se igra nogometna utakmica. Prije dvanaest godina, izazov je bio sjajan. Pio se jako pitak bordeaux, bijeli sauvignon blanc ili odležali claret. Pariz je bio pomalo lukav. Flertovali su s idejom ispijanja rosea, pariškog napitka po izboru, ali su se na kraju ipak odlučili za šampanjac. Južnije, Tuluz je ponudio najbolja vina koja odgovaraju roštilju, a to su velika, robusna crna vina. Novinar kaže da bi lagao kada bi rekao da je taj izazov funcionirao kada se Svjetsko prvenstvo 2002. održavalo u Japanu i Južnoj Koreji. Pokušali su istražiti slavni japanski sake, pa čak i japanski viski, ali su postupno odustali od pokušaja. Ipak, samo četiri godine poslije, u Njemačkoj su se vratili u igru. Njemački rizling, s kiselinama i planinskom vodom, čistoće voća i intenzivnog okusa je za njih bilo idealno rješenje ljetnog pića. Tog ljeta, kada je Italija po četvrti put odnijela pobjedu, pili su rizling iz Mosela, kao i kada je Engleska nadigrala Paragvaj u Frankfurtu. Nagradili su se suhim silvanersom tijekom utakmice u kojoj su igrali Engleska i Trinidad i Tobago, dok su ispijali lagani i voćni spatburgunders iz Ahra kada je Švedska igrala u Kelnu. Bila je to za njih sjajna i na mnoge načine “berba” godine u njihovom izazovu. Ni ove godine na Svjetskom nogometnom prvenstvu neće nedostajati dobrih vina. Kada su prvi puta čuli da će Južna Afrika biti domaćin Svjetskog prvenstva, misli su im se odmah okrenule prema vinu. Kao i u Njemačkoj 2006., natjecanje dolazi u vrijeme kada se vinarska industrija zemlje domaćina našla na uzlaznoj putanji. Na nedavno održanom Londonskom sajmu vina, najveći štand je upravo imala Južnoafrička Republika. Novinar je još 2008. dva puta bio u posjetu Južnoj Africi te ju je napustio impresioniran plodovima tamošnjih vinograda oko gradova Stellenbosch, Franschhoek i Hermanus. Od pada aparthejda, generacija proizvođača vina je puno putovala po svijetu i vratila se u Western Cape s idejama i praksom. Rezultat toga je proizvodnja nekih vina svjetske klase kao što su sauvignon blanc, chenin blanc i chardonnay. U Cape Townu, u predgrađu Constantia, meže se naći pitak sauvignon blanco.