Trebamo li se više bojati inflacije ili deflacije? Financijska tržišta šalju razne signale. Pad prinosa na američke obveznice daju naslutiti da mnogi investitori brinu zbog ekonomske stagnacije i deflacije, dok nagli rast cijene zlata ukazuje na strahovanja zbog rasta inflacije.

Ekonomisti se također razlikuju u procjenama gdje leži veći rizik, ovisno o zemlji i razdoblju. Sudeći prema raspravi više od 50 vodećih svjetskih ekonomista, deflacija predstavlja veći kratkoročni rizik u većim, bogatijim ekonomijama, dok inflacija brine mnoge ekonomije u razvoju. Što se tiče bogatijih država, njih inflacija brine na duže razdoblje. To zvuči kao poštena procjena. U Sjedinjenim Državama, euro zoni i Japanu deflacija je vrlo blizu ili već predstavlja bolnu realnost, unatoč kamatnim stopama koje se kreću blizu nule i drugih napora središnjih banaka. Maloprodajne cijene su do travnja u Americi porasle za jedva 0,9 posto, što je najsporiji rast u posljednjem desetljeću. U euro zoni zabilježile su rast od 0,7 posto, dok su u Japanu, koji se s padom cijena bori više od deset godina, pale za 1,5 posto. A nama ni puno razloga da očekujemo iznenadan preokret. Brojna mjerila rasta novca i kredita stagniraju ili se smanjuju na sva tri mjesta. Nezaposlenost je velika i postoji veliki jaz između stvarnog ekonomskog outputa i njegova potencijala. Mjere štednje će srezati domaću potražnju, ponajprije u eurozoni. Na svu sreću, najvjerojatnije neće doći do iznenadnog pada cijena, jer obični ljudi još uvijek očekuju da će maloprodajne cijene blago porasti, a ta očekivanja buduće inflacije održavaju sadašnju cijenu. No kratkoročno, cijene bi mogle ići naniže. S druge strane, zacementirana deflacija je opasnija od bilo kojeg oblika inflacije. Kada cijene padaju, potrošači spremaju novac i čekaju još veća sniženja, osuđujući ekonomiju na slabu potrošnju i daljni pad cijena. U visoko zaduženim ekonomijama pad cijena će povećati stvarno opterećenje potrošačkih i vladnih dugovanja. S deflacijom se također teže boriti nego s inflacijom. Tijekom posljednja dva desetljeća središnje su banke stekle mnogo iskustva kako poraziti pretjeran rast cijena. Nesposobnost Japana da spriječi pad cijena pokazuje da je suprotan trend jednako tako nerazumljiv. Iako je točno da bi vrlo zadužene vlade mogle biti izazvane da smanje svoje dugove preko više inflacije, javljaju se neki znakovi da politička podrška nižoj inflaciji blijedi. Kada se sve ovo stavi na kup, tri velike svjetske središnje banke trebaju se brinuti zbog pada cijena. Opseg smanjenja proračuna ukazuje da bi kamatne stope mogle ostati niske još nekoliko godina. No to će uzrokovati probleme drugdje. Kamatne stope blizu nule u velikim, bogatim zemljama kapital u potrazi za profitom šalju na druga mjesta, što stabilnijim državama otežava održavanje stabilnosti njihovih ekonomija.