Hotman Paris Hutapea sebe smatra najiskrenijim odvjetnikom u Indoneziji. U državi u kojoj je mito neizbježan dio pravnog sustava, u kojoj pravnici i suci obično skrivaju svoje bogatstvo kako ne bi privukli neželjenu pozornost, Hutapea ne skriva da iskorištava sustav.

Uživa u uspjehu noseći golemo dijamantno prstenje, a dok se zakon nije promijenio prije koju godinu, nosio je i pištolj za pojasom. Česta je tema televizijskih tračerskih emisija koje ga povezuju sa starletama. Njegovi kolege možda iz opreza voze konzervativne automobile, to jest barem kad idu na sud, no Hutapea uskoči u svoj crveni Ferrari Californiju i parkira ga točno ispred zgrade suda. Hutapeinim kritičarima taj automobil i njegov vlasnik predstavljaju glavni simbol karcinoma koji se širi pravnim sustavom; Hutapei pak Ferrari predstavlja iskren i otvoren dokaz nesavršenosti sustava. “Da kažem da sam kao odvjetnik čist, bio bih licemjeran, to je sve što mogu reći”, kaže Hutapea. “Ako drugi odvjetnici tvrde da su neukaljani, ići će u zatvor i u pakao.” Ne čudi da su protivnici iz odvjetničkih redova i nadzorni organi uprli prstom u Hutapeu nakon što je indonezijska vlada pojačala mjere kojima želi očistiti pravni sustav od nezakonite prakse i korupcije. Hutapea smatra da nema većega grijeha od licemjerja. A upravo su optužbe za licemjerje korijen dugogodišnjeg sukoba koji samo grebe po površini kompliciranog indonezijskog pravosuđa. Našao se u izravnom sukobu s Todungom Mulyom Lubisom, također istaknutim odvjetnikom, ali s besprijekornim ugledom: kritičar je Suhartova dugogodišnjega autokratskog režima, magistrirao je pravne znanosti na Harvardu i Berkeleyu, pristalica je mnogih udruga za zaštitu ljudskih prava i predsjednik je upravnog odbora Transparency Internationala u Indoneziji. Njihov sukob, kako je to nedavno definirao Lubis u kratkom razgovoru, predstavlja borbu “crnog princa” i “bijelog princa”. No u Indoneziji stvari nisu tako strogo odijeljene. Lubis je doživotno isključen iz jedne odvjetničke komore i suspendiran u drugoj u kojoj je čak bio jedan od osnivača. Hutapea s druge strane nikad nije bio kažnjen ni na koji način.

Nakon pravnog fakulteta i jednogodišnje prakse u Narodnoj banci Indonezije Hutapea je dospio u vodeću odvjetničku tvrtku i specijalizirao međunarodno korporativno pravo. Potkraj azijske financijske krize kasnih devedesetih godina postao je najtraženiji odvjetnik u zemlji među tvrtkama koje su se nastojale zaštititi od vjerovnika. Nakon pada Suharta 1998. Hutapea je započeo s vlastitom praksom u novoj, demokratskoj Indoneziji. Iskoristio je novooslobođenu fascinaciju medija novim bogatašima i poznatim osobama. Zaposlio je popularne glumice kao osobne pomoćnice i njihovom nazočnošću često se služio na sudu. Pedesetogodišnji Hutapea razbjesnio se kad je u središte interesa medija došla njegova svađa s Lubisom. Njihovo neslaganje potječe još iz 2006. kad su na suđenju zastupali suprotstavljene strane u jednom korporativnom slučaju. Lubis je bio branitelj Grupe Salim, konglomerata blisko povezanog sa Suhartom, koju je tužio Hutapein klijent, konglomerat Makindo. Do 2004. Lubis je vodio vladinu istragu provedenu u Grupi Salim i drugim tvrtkama koje je teško pogodila azijska financijska kriza te nisu mogle otplaćivati dugove prema vladi. Hutapea je stoga otpužio Lubisa za sukob interesa. Lubis je 2008. trajno isključen iz jedne odvjetničke komore, a potom je osnovao drugu odvjetničku udrugu koja ga je suspendirala na šest tjedana, ali mu je na kraju dopustila daljnje obavljanje odvjetničke prakse. Nedavno je u intervjuu šezdesetogodišnji Lubis izjavio da je slijedio odluku vlade da dvije godine ne smije zastupati nijednu tvrtku u kojoj je provodio reviziju. “Ja igram prema pravilima”, rekao je i dodao da u svojih 36 godina karijere nikad nije potkupio policajca, tužitelja ili suca. Kaže da se oduvijek bori za ljudska prava te protiv korupcije nastojanjima da vlada uspostavi komisiju za ukidanje korupcije. “Neka činjenice kažu svoje.” Hutapea svog protivnika optužuje za licemjerje. “Ne možeš biti aktivist ako se petljaš s konglomeratima”, kaže Hutapea i dodaje: “Jednom nogom je u paklu, a drugom u raju.”

Norimitsu Onishi