Hrana više nije samo životna potreba; ona je umjetnost, stil življenja, a sada dolazi i s najvišim očekivanjima. Kuhari više nisu zatvoreni iza kuhinjskih vrata, oni su kustosi izložbe i čarobnjaci predstave, a mnogi od njih na pladnju nude puno više od same hrane.

Kuhari kapitaliziraju na teatralnosti restoranskog doživljaja. Grant Achatz iz restorana Alinea u Chicagu odnosi se prema svom novom restoranu kao prema kazalištu i namjerava prodavati ulaznice za otvaranje Nexta ujesen. Gosti će platiti unaprijed preko njegove internetske stranice, a cijena ulaznice kreće se od 45 do 75 dolara za večeru koja se sastoji od pet ili šest jela. “Doslovno možete doći, sjesti, započeti vlastiti doživljaj, a kad ste gotovi, ustati i otići”, rekao je Achatz “The Timesu”. Muzeji žele da ljudi ostanu na mjestu. Shvativši da se vrhunsko kulinarstvo može mjeriti s vrhunskom umjetnošću, muzeji od Pariza do New Yorka posljednjih nekoliko godina podižu kvalitetu kulinarskog doživljaja na standard istovjetan remek-djelima koja izlažu. Zauvijek je završeno s neukusnim kafeterijama sličnima srednjoškolskim kantinama s unaprijed pripremljenim sendvičima. Ambiciozni obroci sada su udruženi s vizualno zanimljivim interijerima. Eric Fréchon određuje jelovnik u Grand Palaisu u Parizu, u New Yorku restorator Danny Meyer pokreće novi kafić u muzeju The Whitney, a Gabriel Krether kuhar je u The Modernu u MOMI, restoranu koji je ponosni vlasnik jedne Michelin zvjezdice. “Posjetitelji su obrazovaniji i zahtjevniji nego prije i mnogi žele ili čak očekuju nezaboravan obrok kojim će zaokružiti dan”, piše Larry Rohter u “The Timesu”. Što kada biste mogli nekoliko dana zaredom zaokružiti nezaboravnim obrokom? Možete, ako odsjednete u jednom od gastronomskih hotela u Španjolskoj. Prema madridskom “El Paísu” oko šest milijuna ljudi odlučuje se za gastronomske obilaske.

“Moramo biti svjesni da su kuhari opsjednuti kontrolom”, izjavila je Virginia Irurita, čija putnika agencija Made for Spain pruža usluge navedenim turistima. “Oni tono znaju što žele u vezi s dizajnom i uslugom, a znaju i kako istrenirati osoblje da to postigne svaki dan.” U hotelu i restoranu Mas Les Cols u Olotu u Kataloniji kuharici Fini Puigdevall dodijeljene su dvije Michelin zvjezdice. Pokraj San Sebastiána baskijski kuhar Pedro Subijana gradi hotel i odmaralište oko svog restorana Akelarre, koji ima čak tri Michelin zvjezdice. A u Extremaduri se grade hotel i restoran Atrio pod strogim nadzorom kuhara Tonoa Péreza i sommeliera Joséa Pola. Ako je intimni danonoćni pristup vrhunskom kuharu ono za im njegovi učenici žude, tada ga vjerojatno prate i na Twitteru koji je postao mjesto na kojem kuhari mogu izgraditi ugled i razviti internetske osobnosti koje eodgovarati njihovim kulinarskim osobnostima. Kuhari “tvitaju” radi promocije specijaliteta, zaštite vlastitih restorana i konfrontacije s kritičarima i rivalima, izvještava “The Times”. “ JoeDoe je jedan od mojih internetskih likova jer želim da ljudi imaju pred očima moje ime”, rekao je Joe Dobias, vlasnik i glavni kuhar restorana JoeDoe na Manhattanu. “Samo trebaju doći u moj restoran. Tada će moja hrana propričati, a ja mogu zašutjeti.” No ova golema količina pozornosti i visoka očekivanja imaju svoju cijenu. “Žele da budemo rock-zvijezde, a to nema nikakve veze s onim što radimo u kuhinji”, kaže Ryan Skeen, bivši glavni kuhar u sada zatvorenom restoranu Allen & Delancey u New Yorku. “Ali u drugu ruku, budimo iskreni, i plaćaju nas dvostruko više nego prije.”

Anita Patil

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com