Sve više dokaza upućuje na ključne događaje u ranoj fazi života – u vrtićkoj i dojenačkoj dobi, čak i prije rođenja, u maternici – koji djecu mogu usmjeriti na put pretilosti koji je već u predškolskoj dobi teško promijeniti. Dokazi nisu neosporivi, no pokazuju koliko je važno da prevencija počne što prije.

Između ostalog otkriveno je:
1. da bucmaste bebe koje nalikuju na kerubine i lijepo rastu možda rastu i previše, što može štetiti njihovu zdravlju,
2. da su bebe čije su majke pušile u trudnoći u rizičnoj skupini za pretilost iako je takva dojenčad malena pri porodu,
3. da bebe koje spavaju manje od 12 sati imaju veći rizik za razvoj pretilosti u kasnijoj dobi. Ako djeca ne spavaju dovoljno i gledaju televiziju više od dva sata dnevno, rizik je još veći.
Neke metode rane intervencije već se uvelike primjenjuju. Doktori ženama s prekomjernom težinom preporučuju da je bolje smršavjeti prije trudnoće nego poslije kako bi spriječile rizik razvoja pretilosti i dijabetesa u djece; dojenje se također preporučuje za smanjenje rizika pretilosti. Međutim, ograničenja težine i dijetna prehrana zasad se izbjegavaju. “Nekoć je to bio tabu, reći za dijete mlađe od pet godina da ima prekomjernu težinu ili da je pretilo, čak i kad uistinu jest bilo pretilo – smatralo se da je takav stav stigmatizirajući”, izjavila je dr. Elsie M. Taveras s Medicinskog fakulteta sveučilišta Harvard. Novi dokazi “dovode u pitanje našu zdravstvenu politiku u posljednjih deset godina i je li ona bila dovoljna”, kaže dr. Taveras. “Ne kažem da je bila pogrešna – očito je bitno poboljšati pristup zdravoj prehrani u školama i omogućiti više vježbe. No to možda nije dovoljno.” Većina dokaza prikupljena je u dugotrajnom neobičnom Harvardovu istraživanju koje je vodio dr. Matthew Gillman, koje je pratilo napredak više od 2000 žena i dojenčadi od ranih faza trudnoće. Jedno od desetero djece mlađe od dvije godine u SAD-u ima prekomjernu tjelesnu težinu, a pretilost u djece rastući je problem razvijenih zemalja. Postotak pretile djece u dobi od dvije do pet godina porastao je sa 5 posto 1980. godine na 12,4 posto 2006. godine.

Međutim, programi prevencije nisu uključivali intervenciju u vrlo ranoj dobi, djelomično i zato što američki školski sustav može učinkovito obuhvatiti velik broj djece i zato što je stopa pretilosti u tinejdžerskoj dobi još veća nego u dječjoj dobi – čak 18 posto. No stvari se počinju mijenjati: prošle godine Odbor za istraživanja Instituta za medicinu bio je zadužen za razvoj preporuka za prevenciju pretilosti s posebnim naglaskom na razdoblje od rođenja do pete godine. U istraživanju će se pratiti uloga sna i rani uzorci hranjenja, ali i tjelesna aktivnost. “Svi upućuju na to rano razdoblje života i čini nam se da se tu zbiva nešto što ima dugotrajne posljedice”, izjavila je dr. Leann L. Birch, voditeljica Centra za istraživanje dječje pretilosti Sveučilišta u Pennsylvaniji, koja rukovodi aktivnostima odbora.

Roni Caryn Rabin