Aranžman između srbijanske vlade i najvećih tamošnjih tajkuna prema kojem bi im država s ciljem spašavanja ustupila poduzeća na rubu propasti, izazvala je polemiku u javnosti kao i sumnju u dobre namjere biznismena koji su do postojećeg bogatstva došli u mutnim vremenima. Dok vlada smatra kako poduzeća ustupa sposobnim poslovnim ljudima, u javnosti je rašireno uvjerenje da tajkuni na ovaj način kane besplatno dobiti u vlasništvo poduzeća koje država nije uspjela privatizirati.

Marketing i improvizacija
U povodu svojevrsne simbioze vlade i tajkuna lider ujedinjenog granskog sindikata Nezavisnost Branislav Čanak izjavio je kako se Srbija nalazi u stanju “dvotaktnog motora” pri čemu je jedan motor marketing, a drugi improvizacija. Povijesni dogovor, kako je nazvan susret premijera Mirka Cvetkovića s tajkunima poput Miroslava Miškovića, Milana Beka i Miodraga Kostića, Toplice Spasojevića i drugih sudionici su različito shvatili. Dok biznismeni nude stručnu pomoć ulaskom u upravne odbore posrnulih poduzeća, iz ministarskih krugova se šalju poruke prema kojima se od tajkuna očekuju ulaganja u razvoj nerazvijenih krajeva. Najveći srpski tajkuni su i sami u velikoj krizi, jer imaju velike dugove prema bankama i dobavljačima, radnici u njihovim poduzećima su među najslabije plaćenim u zemlji, a mnogi dobivaju otkaze. Procjenjuje se da je u tajkunskim poduzećima zaposleno oko sto tisuća radnika.

Tajkuni ostali bez novca
Da se nalaze u besparici potvrđuje i zahtjev Miodraga Kostića, kralja šećera i vlasnika MK Comerce, koji traži da se novac, koji će proračun uprihoditi od prodaje Telekoma, uloži u reindustralizaciju, a ne u izgradnju cestovne infrastrukture, što je namjera vlade. Prema Kostićevoj tvrdnji srpsko gospodarstvo je u lošijem stanju od cesta. Na takve primjedbe se odgovara kako će se novcem uloženim u gradnju autocesta povećati bogatstvo zemlje, dok je ulaganje u propala poduzeća “bacanje novca u vjetar”. Bez obzira na upućene zamjerke Rasim Ljajić, ministar za rad i socijalnu politiku, izjavio je kako je u tijeku sastavljanje popisa propalih poduzeća koja će biti prepuštena tajkunima na upravljanje. Prema Ljajiću treba učiniti sve kako bi se iskoristili svi unutarnji potencijali za rješavanje nelikvidnosti i nezaposlenosti. Vlada se uzda u sposobnost menadžerskih timova kojima raspolažu tajkuni, a kao primjer se navodi spašavanje drvne industrije Kopaonik, koju je preuzeo Simpo i u njoj obnovio proizvodnju.

Protežiranje

Euro za šećeranu
U javnosti se skreće pozornost kako se tajkuni nisu obogatili zahvaljujući svojim sposobnostima, nego su to postigli uz blagonaklonost vladajućih struktra. Tako je Miodrag Kostić svojedobo kupio tri šećerane za tri eura, a u njima su bile zalihe šećera vrijedne više desetina milijuna eura.

Patriotizam i privilegije
Na te kritike tajkuni odgovaraju kako to ne čine s ciljem da povećaju imovinu, već kao razlog navode patriotizam i želju da na taj način ublaže postojeću gospodarsku krizu. I dok se jedni tajkuni odriču bio kakvih pogodnosti, drugi poput Miroslava Miškovića kao nagradu traže određene privilegije.