Prelistavanje mjera za oporavak (ne spas!) gospodarstva najnovija je zabava za puk. Prije spavanja, na poslu, u kafiću raspravlja se i računa… Hoće li ukidanje harača uz brisanje olakšica povećati ili smanjiti kućne budžete? Gradove i općine brine bez koliko će prihoda ostati. Branitelje muči koliko će se rezati mirovine i prava.

Mjere stoga silno zvuče kao reforme, koje ekonomisti uzaludno zazivaju godinama jer su reforme svakome na vlasti prve na top-ljestvici mrskih pojmova, ne samo gorka pilula već i oličenje svih zala i put koji u pravilu garantira selidbu u opoziciju na sljedećim izborima. Pa ipak, poručuje premijerka Jadranka Kosor, svaka sljedeća sjednica Vlade počinjat će pretresanjem tema iz palete programa. Priznala je u programu Vlada sve “strukturne slabosti” ekonomije, eufemizam za potpuno promašenu ekonomsku politiku u posljednjih 15 godina. Ekonomski rast na inozemnom zaduživanju, parazitiranje gospodarstva na proračunu, slabu konkurentnost, katastrofalan menadžment u državnim tvrtkama, odbojnost prema stranim investicijama… Sve su to razlozi zbog kojih bismo mogli završiti u slijepoj ulici – krizi proračuna, grčkom sindromu, kolapsu realnog sektora, rastu nezaposlenosti i siromaštva… Znači li to da je nakon tolikog čekanja Godot ipak stigao? Konačno pokucao na vrata Banskih dvora i prosvijetlio okupljene? Pravi odgovor na to pitanje, poruka je guvernera Željka Rohatinskog, znat će se uskoro, na rebalansu ovogodišnjeg proračuna. Program je u načelu dobar, svako odterećenje gospodarstva je put u dobrom smjeru. No vremena za čekanje nema. Detalji se moraju izbrusiti čim prije, a prvi (posebno proračunska štednja) moraju se uključiti u rebalans proračuna. Najavljeno smanjenje udjela države u BDP-u od 3-postotna boda treba napraviti i puno prije 2020. godine. Oprezni pristup guvernera je logičan. Iako godinama upozorava na neodgovorno trošenje, zauzvrat dobiva napade HDZ-ova saborskog frontmena za financije, ali ne i promjenu obrasca ponašanja. Prije samo deset dana guverner je poručio da HNB zatvara “pipu” i odustaje od novog smanjenja obavezne rezerve jer novac ne ide kamo bi trebao, a Vlada se zbog “preefikasne” monetarne politike i dalje razuzdano ponaša… A onda preko noći preokret – državnički, a ne politikantski pristup gospodarstvu. Sreća u nesreći, ne trebamo dugo čekati jer se rebalans bliži s toplijim danima. Naravno, ako pozornost puka ne zaokupi nova kost, neki novi registar ili, ne daj Bože, guza na plaži…