Graditeljstvo je među prvima u svijetu osjetilo negativne efekte globalne ekonomske krize, a ista situacija bila je i u Hrvatskoj. O tim problemima i perspektivama građevinara razgovarali smo sa Zdenkom Karakašem, direktorom Udruge poslodavaca u graditeljstvu (UPG) koja djeluje u sastavu HUP-a.

Kakva je aktualna situacija u hrvatskom graditeljstvu?
Situacija u graditeljstvu je krajnje zabrinjavajuća. Kreditiranje novih projekata je zaustavljeno i bit će velikih rezova, kako glede prihoda, tako i glede zaposlenosti. Ovaj sektor zapošljava svakog dvanaestog radnika u Hrvatskoj, a ako bi se gledalo i indirektno, onda je svaki deseti zaposlen u graditeljstvu.

Koji su prema vama glavni uzroci krize u građevini?
Imali smo neprirodno visok rast građevinskog sektora zbog velikih investicija. Novac je bio jeftin i banke su ga bile voljne posuđivati državi i građanima. Od 2004. do 2008. čak je od 40 do 60% aktivnosti u građevinarstvu bilo vezano uz velike infrastrukturne državne projekte.

Na kojoj razini prihoda i zaposlenosti je građevina bila u 2008. te kako je bilo u razdoblju koje je uslijedilo?
Graditeljstvo je u 2008. ukupno ostvarilo 35 milijardi kuna prihoda. Istodobno je u sektoru bilo zaposleno oko 110.000 radnika. Iduće 2009. vrijednost ugovorenih radova pala je za 8% na 32 milijarde kuna, a zaposlenost za 9%. Predviđanja za ovu godinu su pad prihoda od 25% u odnosu na lani, a zaposlenost se ne bi smjela smanjiti za više od 15%. Nastojimo zadržati pod svaku cijeni što više radnika jer kada odu, obuka novih radnika je skup i dugotrajan proces.

Kao problem se postavlja i previsoka cijena stambenog prostora, što vi mislite o njoj?
Cijenu kvadrata stana na tržištu slobodno formira investitor. Što se tiče građevinara, cijena vrlo kvalitetne gradnje se kreće oko 700-750 eura po kvadratu. Sve ostalo, do ukupne prodajne cijene stana, jesu davanja i troškovi.

Vidite li uopće izlaz iz labirinta nelikvidnosti?
Već smo 2008. predlagali da Hrvatska uvede smjernice koje primjenjuje EU pri reguliranju zakašnjelog plaćanja. Prema tome modelu država, javna poduzeća i monopolisti bili bi obvezni plaćati svoja dugovanja u roku 30 dana, a ostali u roku 60 dana. Nakon toga bi se plaćali penali u visini referentne kamatne stope HNB-a plus sedampostotnih bodova kamate. Ali za to do sada nije bilo volje ili je određeni lobi toliko jak.

Gdje vidite perspektivu za hrvatsko građevinarstvo?
Izvori energije, energetska učinkovitost, ekologija i održivi razvoj su budućnost građevinarstva. Iako kod nas to još nije postala praksa, u inozemstvu je uobičajeno da i država i tvrtke i građani ulažu u obnovu ili rekonstrukciju svojih stanova i zgrada da bi bili energetski učinkoviti. Energija je sve skuplja te će i kod nas, kada to prestane biti socijalna kategorija s pratećim cijenama, biti velik broj projekta za energetsku učinkovitost. Održivi razvoj nije samo briga za prirodu, floru i faunu, održivi razvoj je i briga za postojeću građevinsku supstancu koju moramo ostaviti generacijama koje dolaze poslije nas u takvom stanju da mogu ugodno i dobro živjeti kao i mi. Građevinarstvo u prvom redu u svakoj zemlji zadovoljava domaće potrebe za njihovim uslugama koje sigurno postoje. Kod nas postoje velike potrebe, ali nisu osigurana financijska sredstva. Zato bismo predložili da se uvede pravilo, kao obveza, da sva državna tijela i javna poduzeća minimum 15% sredstava iz svojih proračuna kao i sva kreditna zaduženja investiraju u građevinske projekte.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?