Pitanje stadiona na kojemu će igrati Dinamo i eventualno reprezentacija ušlo je u vode apsurda čim je predsjednik Franjo Tuđman poželio monumentalnu rekonstrukciju Maksimira. Taj apsurd s godinama poprima nove dimenzije, a najnoviji je zaplet nastao oko neformalnog protivljenja zastupnika u Gradskoj skupštini da se gradi mali stadion na Kajzerici, koji bi bio Dinamov dom dok se, možda, ne rekonstruira postojeći ili sagradi novi u Maksimiru. Budući da je stadion ne samo komično ružan, već i nefunkcionalan i opasan, Dinamo na njemu neće moći još dugo nastupati te će u nedostatku opcija morati tražiti dom izvan grada.

Ponude i cijene
Kajzerica bi, prema ponudi austrijske Alpine Bau, koštala između 330 i 350 milijuna kuna, što je mnogo novca za stadion s 18.000 mjesta, ali još uvijek malo u usporedbi s 470-500 milijuna kuna koliko je Grad potrošio da od Maksimira napravi današnju rugobu. Spomenuti bi kapacitet bio dovoljan za 95 posto Dinamovih utakmica pa bi na Kajzerici plavi mogli izdržati i više sezona do eventualnog rješenja maksimirskog pitanja. Također, na njoj bi mogli igrati i Zagreb i Croatia Sesvete.Međutim, HSLS-ov je zastupnik u Gradskoj skupštini Velimir Srića izjavio da “Grad ni približno nije u stanju nositi se s takvom investicijom”, obrazlažući taj stav podacima da se u Zagrebu zatvaraju škole te nedostaje vrtića i pitke vode za 7 posto kućanstava. Kad bi škole, vrtići i voda bili kriteriji, vjerojatno nigdje u svijetu ne bi bili građeni sportski tereni, jer svugdje nedostaje nešto vitalno. Uostalom, grad bi sredstva za financiranje Kajzerice mogao namaknuti prenamjenom vrlo vrijednog zemljišta u Kranjčevićevoj.

‘Ulupana’ cijela Arena
Radovi na Maksimiru vođeni su 1998. i 1999., kad je srušen stari i izgrađen novi Sjever te nadograđena zapadna tribina. Spomenute dvije tribine progutale su oko 80 milijuna eura, malo manje no što je koštala spektakularna Ajaxova ArenA u Amsterdamu. Radovi su “spontano” stali početkom studenog 1999. godine, čim se pročulo da je predsjednik Tuđman nasmrt bolestan. Za dovršenje maksimirskog projekta, ovisno o tome bi li se rušile sve tribine ili samo dvije stare, navodno bi trebalo još 200 do 250 milijuna eura. Zašto su u Zagrebu troškovi toliko veliki možda bi mogao odgovoriti neki vještak, jer primjeri u bogatijim zemljama od Hrvatske pokazuju da se krasni stadioni mogu sagraditi po ekonomičnoj cijeni.

Svi jeftiniji
Primjerice, klagenfurtska Hypo Group Arena (32.000 mjesta) koštala je samo 66,5 milijuna eura, a ciriški Letzigrund (31.000 mjesta) 80 milijuna eura. Supermoderni O Dragao u Portu, s 52.000 mjesta i pomičnim krovom, odnio je 98 milijuna eura, 15 posto više od Dinamove dvije tribine. Schalkeova Veltins Arena u Gelsenkirchenu, za 62.000 ljudi i s izvlačivim terenom, zahtijevala je 192 milijuna eura. čak je i Bayernova Allianz Arena, bavarska nogometna “katedrala”, s cijenom od 280 milijuna eura jeftinija no što bi u konačnici usisao Dinamov stadion, kad se uračunaju sredstva potrošena od 1997. godine.

Dobit

Transferi dovoljni za stadion
Zašto Dinamo ne sagradi svoj mali stadion sam ili zajedno s NK Zagrebom? Od ljeta 2006. Dinamo je, prema medijskim procjenama, transferirao igrača u vrijednosti od 65 milijuna eura (Eduardo, Modrić, čorluka, Vukojević, Pokrivač, Lovren i drugi). U dogledno vrijeme, bogato će prodati Badelja, Mandžukića, Barbarića i Sammira, pa bi morao imati dovoljno da financira stadion od 15-18.000 mjesta. Kakav ga ionako čeka, to jest ako mu se smiluju zastupnici u Gradskoj skupštini.

transformacija

„Kako preživjeti kataklizmu i nakon toga rasti“: Fabris Peruško otkriva kako se mijenja velika kompanija

Elektrifikacija radnih vozila

Kako elektrificirati pick-up bez smanjenja njegovih radnih mogućnosti