Kad će se Ministarstvo prometa prestati baviti raspodjelom dozvola u međunarodnom prijevozu roba? Pitanje je staro, a aktualizirano je novim sukobom oko nedostatka dozvola za prijevoz roba u Italiju. Već dugo postoji koncepcijsko nesuglasje Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka s velikim brojom nezadovoljnih hrvatskih prijevoznika. Uz to što lošim gospodarenjem taj resor generira probleme prijevoznicima, to pitanje “podgrijavaju” i prigovori zbog trgovine dozvolama “ispod stola”. Često je korupcija najspominjanija tema u prijevozničkim krugovima i to na račun Kalmetinog resora. Distrubucija dozvolama – bez razlike radi li se o logistici koji prijevoznici pružaju bilateralnoj trgovini s Italijom, Francuskom ili Rusijom, predstavlja i po Zakonu o cestovnom prijevozu isključivo javnu ovlast. Pritom to nije ovlast Ministarstva, nego taj resor treba dodijeliti instituciji koja je stručno, kadrovski i informatički osposobljena to raditi, kao što to jest slučaj s HGK-om. Ministarstvo bi trebalo propisati kriterije po kojima HGK dijeli dozvole i kontrolirati provedbu. Takav sustav distribucije dozvola bio bi jamac transparentnosti, a otklonio bi prigovore po kojima ministar Kalmeta tolerira korupciju u vlastitim redovima. Kao što izdavanje građevinskih dozvola nije u nadležnosti Ministrstva graditeljstva, tako ni međunarodne prijevozničke dozvole nemaju što tražiti u rukama državnih dužnosnika prometa. Zašto bi, pak, Komora bila manje podložna korupciji od Ministarstva? Zato jer bi se morala povezati s ostalim državnim kontrolnim mehanizmima. Porezna uprava, Fina i MUP davali bi relevantne podatke o broju vozila i uredno plaćenom porezu koji bi trebali biti ključni parametri za određivanje kontingenta dozvola prijevoznicima.

To znači da bi “izvisili” svi koji posluju u sferi sive ekonomije, a ima ih mnogo. Unatoč manjku talijanskih dozvola, kako se sada priča, prijevoznici voze drvo iz Gorskog Kotara u Italiju za 500 eura (pola je trošak goriva i cestarine), a vraćaju se prazni što znači da ne plaćaju porez. Više je razloga zašto se Ministarstvo prometa treba odreći izravnog upletanja u uvjete poslovanja međunarodnih prijevoznika. Kao glavni su netransparentan sustav, nedostatak kriterija, voluntarizam te izostanak dijaloga sa strukovnim udrugama. Razni su i dokazi nakaradnih pravila igre kojima Ministarstvo zadržava u svojoj nadležnosti vrednije dozvole. Jednokratne dozvole za transport u Francusku koje su nalik tramvajskoj karti, dijeli komora. Mnogo važniju trajnu dozvolu, poput godišnje karte, dijeli Ministarstvo. Apsurdno je što Ministarstvo prometa nastoji sebe smatrati nadležnim u pogledu raspolaganja tisućama dozvola, a takva je aktivnost čak izravno suprotna s praksom uređenih zemalja EU. Doslovno to znači da se u tom resoru nalazi ladica iz koje neki državni dužnosnici vade razne vrste dozvola, pričuvne, kritične i slično te ih dijele prijevoznicima. Tek dio dozvola prepuštaju u ingerenciju HGK iako se tamo nalazi centralni sustav za kontrolu raspodjele dozvola koji bi prevenirao tržišne manjkove, korupciju i nepravde.