Dok je svjetska autoindustrija u krizi, a autokuće snižavaju cijene automobila kako bi privukle kupce i tako ublažile pad profita, oldtimeri su, čini se, imuni na globalne gospodarske probleme.

Razlog je ekonomski jednostavan: ponuda je manja od potražnje, pogotovo kada je riječ o sportskim oldtimerima koji su sudjelovali u slavnim utrkama, poput Mille Miglie u Italiji. Tako svatko tko u garaži čuva određene modele dobro sačuvanih starih vozila može računati na dobru zaradu. A ako svoj oldtimer odluči sačuvati još nekoliko godina, zarada će biti još i veća. Primjerice, legendarni Mercedes 300 SL iz 1954. godine u roku od samo deset godina doslovno je udvostručio svoju vrijednost, dok se cijena Ferrarija 250 GT SWB u istom razdoblju povećala pet puta. Takva ulaganja predstavljaju izazov i za neke od najvećih svjetskih bogataša. No nije nužno posjedovati slavne modele jer cijena raste i starim modelima poput Volkswagenove “bube”. U Europi je u 2009. u oldtimerskoj industriji obrnuto oko 16 milijardi eura. “Kod većine oldtimera došli smo do zaključka da njihova cijena u prosjeku godišnje poraste između sedam do deset posto. Kod rariteta stopa rasta vrijednosti može biti i puno ekstremnija”, kaže analitičar Frank Wilke iz njemačke tvrtke Classic Data, koja već 15 godina analizira kretanje cijena oldtimera. Kao primjer takvog vozila Wilke navodi BMW 328, koji je bavarska tvrtka sastavljala uoči Drugoga svjetskog rata.

“Prije deset godina jedan takav oldtimer je u dobrom stanju stajao oko 100.000 eura, a danas se njegova cijena kreće oko 400.000 eura”. Unatoč dobrim investicijskim prilikama koje slavni oldtimeri predstavljaju, stručnjaci ipak upozoravaju da je pri ulaganju u stare automobile riječ o rizičnoj investiciji. Zarada na oldtimerima je moguća, ali samo ako je automobil u vrlo dobrom stanju ili ako ima zanimljivu povijest (npr. sportsku). Osim toga pri kalkuliranju ulaganja treba voditi računa i o dodatnim troškovima kao što su garažiranje, osiguranje, popravci ili skupi i rijetki rezervni dijelovi. U segmentu najskupljih, najekskluzivnijih modela već godinama je prisutan trend da klasični oldtimeri postaju sve zanimljiviji profesionalnim investitorima. Banke, investicijski fondovi i imućni pojedinci u oldtimerima vide dobru priliku kako bi srednjoročno ostvarili solidan profit. Kako piše Deutsche Welle, takvi auti, čija se vrijednost mjeri u milijunima eura, nestaju s ulice. Njih se doprema u klimatizirane garaže i čeka da im vrijednost poraste kako bi ih se onda prodalo. Taj je razvoj sve očitiji u vremenima krize. Njemački stručnjak za oldtimere Norbert Schröder kaže kako su u jeku gospodarske krize oldtimeri igrali takvu ulogu zato što u nesigurnim vremenima ljudi svoj novac najradije investiraju u konkretna dobra, a ne u imaginarne vrijednosne papire. “Skupe slike, staro vino i oldtimeri”, to je dobitna kombinacija, smatra Schröder. Oldtimere u Njemačkoj neki već nazivaju “zlatom iz garaže”. No većina ljubitelja oldtimera vrlo kritično prati taj razvoj. “Ne volim špekulante! Iako i ja od njih profitiram. Prije 30 godina za moju Isettu sam platio, preračunato u današnju vrijednost, oko 200 eura. A danas moj mali auto stoji više od 20.000 eura”, kaže jedan Nijemac iz Bochuma. Posao sa starim autima je velik biznis, a to investitori nikada ne žele propustiti.