Teza da je sve što valja u Hrvatskoj odavno privatizirano najbolje je došla do izražaja u slučaju dokapitalizacije Imunološkog zavoda. Nakon duge četiri godine traženja ulagatelja, Hrvatski fond za privatizaciju, odnosno njegova specijalna Komisija za odabir ulagatelja, objavila je kako nije zadovoljna niti jednom pristiglom ponudom. I to kada su već svi i zaboravili na dokapitalizaciju Imunološkog.

Prema izvješću, ispada kako su se na natječaj javili sve sami hohštapleri koji bi htjeli “kruha preko pogače” ili preciznije “kruha preko cjepiva”. A na natječaj se, uz mirovinske fondove, javila i njemačka farmaceutska tvrtka. Obreo se među njima i Domagoj Ivan Milošević, vlasnik tvornice za proizvodnju vatrogasnih aparata Pastor. Požara je sve manje, a stalno izbije neka nova gripa, pa što ne bih uložio, valjda je računao Milošević.Prodefilirale su tako pred HFP-ovom komisijom tvrtke za koje država tvrdi da nemaju vlastitog novca, a uložile bi između 150 i 165 milijuna kuna. No, Komisiju nitko nije pitao zašto državi treba čak četiri godine za odabir najboljeg ulagača. Dokapitalizacija Imunološkog neodoljivo podsjeća na pokušaj privatizacije brodogradilišta. U oba slučajeva spominjala su se moćna imena koja samo što ne izlude ako ne uđu u vlasničku strukturu, poput Danka Končara za brodogradilišta ili Sanofia za Imunološki. Na kraju su razne državne komisije objavile kako nisu zadovoljne. Pritom nitko u državnim tijelima ne postavlja pitanje kako su ti natječaji pripremljeni. Nije zato bez veze Andrija Hebrang na splitskoj konferenciji Zagrebačke burze rekao kako se ni on ne bi javio na onakav natječaj za brodogradilišta.