Na nedavno održanom radnom ručku s ministrom financija Ivanom Šukerom, koji redovito organizira HUP – Udruga malih i srednjih poduzetnika, gotovo tri stotine hrvatskih poduzetnih imalo je priliku čuti očitovanje ministra i potpredsjednika Vlade o (ne)likvidnosti u hrvatskom gospodarstvu.

Ono ukratko izgleda ovako: središnja država svoje obveze uredno i na vrijeme izvršava, a državne tvrtke i nisu tako veliki generatori nelikvidnosti ako uzmemo u obzir njihova potraživanja. Glavni je problem 16.575 trgovačkih društava bez ijednoga zaposlenog koji generiraju sedam milijardi nepodmirenih obveza. Cijela bi se ova argumentacija mogla svesti na već poznatu formu: nama je super samo to ne osjećamo i ne vidimo. A kako zapravo stvari stoje i tko je krivac što nema dovoljno novca u novčanim tokovima pravnih subjekata i kakve to posljedice izaziva? To su pitanja na koja zaslužuje odgovor svaki hrvatski poduzetnik, ali i naši radnici koji na svojim leđima osjećaju problem nelikvidnosti, i to kroz kašnjenje plaća, neisplaćivanje plaća i otkazivanje ugovora. Kontinuitet negativnih tendencija kretanja u području likvidnosti i solventnosti realnog sektora gospodarstva započet je još prije četiri-pet godina i o tome su hrvatski poduzetnici, ali i neki domaći analitičari znali govoriti. O tome je bilo riječi i na kongresu malih i srednjih poduzetnika Udruge malih srednjih poduzetnika kao i na Danu poduzetnika HUP-a u posljednjih nekoliko godina. Međutim, taj se problem pojačao prošle godine kad je samo u jednoj godini broj insolventnih pravnih osoba veći za trećinu, dok je iznos njihovih nepodmirenih naloga čak upola veći.

Povećanje
Istodobno je rastao i broj insolventnih obrtnika kao i njihovih nepodmirenih obveza (veće su za jednu četvrtinu), ali ipak sporijom dinamikom u odnosu na onu prethodnu skupinu. Tako su ukupno nepodmirene obveze krajem godine dosegle 27,1 milijardu kuna, odnosno u roku godinu dana veće su za 46,6% ili za 8,6 milijardi kuna. Broj insolventnih pravnih osoba u istom je razdoblju povećan za 25,4% i sada ih je registrirano gotovo 27.000, a u tim je subjektima zaposleno 48.500 radnika (50% više). Iste tendencije, ali ipak uz blaži rast bilježe se i kod obrtnika: broj insolventnih obrtnika porastao je za 15,6% na više od 37.000, s porastom broja zaposlenih od 19,6% na 24.500 radnika. Tako visokorastuća nelikvidnost realnog sektora gospodarstva nije zabilježena unatrag deset godina, što se izravno odražava na smanjenje ukupne gospodarske aktivnosti, a u tom kontekstu i na tržište rada. U navedenim insolventnim gospodarskim subjektima zaposleno je ukupno 73.000 radnika, što je za 38% više nego godinu dana prije. Pod pretpostavkom da se nastave trendovi nelikvidnosti u dužem razdoblju, i ovih sedamdesetak tisuća radnih mjesta je u opasnosti od zatvaranja. Stavljajući u odnos ukupne nepodmirene obveze pravnih osoba i obrtnika prema novčanoj masi M1 (gotov novac i depozitni novac), vidimo da je u godinu dana taj odnos znatno nepovoljniji (sa 33,5% na 57,5%). No nepovoljna kretanja u vezi s tim bilježe se posljednjih pet godina kada nepodmirene obveze u prosjeku rastu dvostruko bržom dinamikom u odnosu na novčanu masu M1 (13,7% prema 6,4%). U prosincu su nepodmirene obveze za poreze i doprinose pravnih osoba iznosile 10,9 milijardi kuna, pri čemu je zabilježena nešto sporija dinamika rasta na godišnjoj razini (48,9%) u odnosu na ukupno nepodmirene obveze (52,6%), no njihov udio u strukturi ukupno neplaćenih obveza ostaje visok (49,6%). Prema razdobljima neplaćanja nepodmireni porezi i doprinosi su rasli brže u drugom razdoblju (od 61 do 180 dana) u odnosu na ukupno nepodmirene obveze pa je i njihov udio u strukturi tog razdoblja najveći (55,7%), slijedi razdoblje do 60 dana (njihov udio 55,0%). Navedeni pokazatelji govore o problematičnim trendovima koji stvaraju loše gospodarsko okruženje i ozbiljno prijete gospodarstvu.

Struktura
U strukturi nepodmirenih obveza po djelatnostima situacija se ne mijenja te i dalje dominiraju četiri djelatnosti na koje se odnosi 83% ukupno nepodmirenih obveza. Pritom je udio trgovine smanjen na 35,5%, a ostale tri djelatnosti bilježe rast (udio prerađivačke industrije sada iznosi 22,6%, građevinarstva 13,8% i poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge 11,3%). Glede rokova neplaćanja obveza situacija je najnepovoljnija u prerađivačkoj industriji pa zatim u trgovini. Oko 44% ukupno nepodmirenih obveza do 60 dana odnosi se na prerađivačku industriju, dok se isto tako najveći dio (28%) nepodmirenih obveza u roku od 181 do 360 dana odnosi na tu djelatnost. Na trgovinu pak otpada najveći dio od ukupno nepodmirenih obveza u četvrtom razdoblju (38,7%).Vratimo se sada na statistiku ministra financija Ivana Šukera. U njoj nedostaju važni odgovori kao na primjer: ako državna tvrtka Autoceste nije podmirila 489 mil. kuna svojih obveza zato što i ona nije naplatila 312 mil. kuna svojih potraživanja, važno bi bilo znati tko je dužnik državnoj tvrtki? Ili kako to da državne tvrtke ugovaraju rokove plaćanja 180 dana i još kasne s plaćanjem i gotovo nikad nije moguće naplatiti kamate na kašnjenje? Ili zašto 16.575 insolventnih trgovačkih društava koja već godinama nemaju nijednoga zaposlenog i većina ih je u blokadi dužoj od 360 dana nije likvidirano ili u stečaju? Nakon odgovora na ova pitanja statistika ima drugu poruku i zaključak. A možda bi se našao i krivac?!