Ako u godinama ‘debelih krava’ banke profitiraju od gospodarstva u kojem posluju, trebaju li u teškim vremenima obuzdati apetite i solidarizirati se? Ideja da se bankama uvede porez solidarnosti ili harač dočekana je, očekivano, na nož.

Realno, bilo je samo pitanje vremena kada će se netko sjetiti da bi i banke mogle dati svoj prilog izasku iz recesije. U susjednoj Austriji ideja je na rubu realizacije. Izračunali su Austrijanci da bi im se uz minornu stopu poreza od 0,07 posto na aktivu banaka u proračun slilo pola milijarde eura neočekivanog prihoda. U domaćem bi slučaju računica bila osjetno manja, na aktivu od 373,5 milijarde kuna harač banaka donio bi više od 260 milijuna kuna. Nije bogznašto na rupu od 15-ak milijardi, ali bolje išta nego ništa.Bankari su se, jasno, na tu ideju preventivno digli na zadnje noge. U njihovo ime Zoran Bohaček, čelnik Hrvatske udruge banka poručio je da za takav porez nema osnove. Neke države, poput Austrije, u krizi su pomagale bankama te stoga imaju pravo tražiti nešto natrag, u Hrvatskoj je situacija obrnuta pa harač nema temelja, veli Bohaček. I drugi protivnici imaju argumente. Oporezivanje banaka nije potez koji će doprinijeti gospodarskom oporavku jer bi smanjio vlastiti kapital banaka kad im je najpotrebniji. Unatoč čestim jadikovkama da ostvaruju bezobrazne profite u krizi ta tvrdnja naprosto nije točna. Dobit od 3,4 milijarde kuna jest velik novac, ali su pokazatelji profitabilnosti u padu kao i u ostataku ekonomije (prinos na kapital od 15 posto znak je vlasniku da Uprava ne radi dobro, a našim bankama je to davna prošlost). Banka koja posluje s dobiti je stabilna banka, u suprotnom postaje teret poreznim obveznicima pa i ekonomske neznalice moraju biti sretniji s profitabilnim bankama nego s onima na teret proračuna kao u 1990-ima. Bohačekova izjava također je totalno promašena. Iako država nije sanirala banke ne znači da nema osnove tražiti ih dodatan porez. Država ima financijsku suverenost, a to znači da nikome ne mora polagati račune. Nije pitanje trebaju li banke dijeliti sudbinu ekonomije u kojoj ‘žive’ već kako to učiniti? Banke se vode načelom profitabilnosti, ali i javna dobra jer upravljaju alokacijom nacionalne štednje. Ako država može jamčiti za štednju u slučaju da vlasnik upropasti banku, one proporcionalno moraju biti spremene podnijeti teret krize. Teret krize, poštovani bankari, ne znači odobravati unosne kredite državi koji ne nose praktički ikakav rizik! Pravo je pitanje, a tu su bankari u potpunosti u pravu, zašto bi na svoju štetu besplatno financirali vlast nesposobnu da uvede red u državne financije?!