Da su pravo i pravda dvije sasvim odvojene kategorije, odavno je poznato. Da su zakoni većinom pisani po mjeri bogatih i moćnih, bilo bi također otkrivanje tople vode.

A obje teze ponajbolje su se dokazale u posljednjih nekoliko dana kada je objavljena Agrokorova javna ponuda za dionice Vupika te model dokapitalizacije Magme. U slučaju Vupika moćni je Agrokor objavio kako za preostale dionice vukovarskoga poljoprivrednoga kombinata s najplodnijom zemljom u Hrvatskoj daje 24 kuna po dionici. To je cijena po kojoj je stjecao dionice od države, a financijski regulator dao je svoj blagoslov, odobrivši Agrokoru javnu ponudu. Cijena od 24 kuna po dionici ne bi bila problem da dionica sada ne vrijedi pet puta više. U redu, dionici je u međuvremenu napuhana cijena, ali je početkom veljače, nakon što se Vupikovom dionicom opet počelo trgovati nakon dvogodišnje suspenzije, cijena bila dvostruko veća od Agrokorove ponude.Ako je vjerovati ekonomskoj logici, nitko neće Todoriću prodati dionice po cijeni nekoliko puta nižoj od tržišne. Tako će forma obveze javne ponude biti ispunjena, a Agrokor neće trebati dati ni kune. Drugim riječima, “proći će lišo”. Slučaj Magmine dokapitalizacije priča je za sebe. Vlasniku tvrtke Goranku Fižuliću očito treba što hitnije svjež kapital jer je recesija ostavila traga na njegovu trgovačku djelatnost. Izdavanjem novih dionica doći će do 114 milijuna kuna, a prodat će ih samo najvećim dioničarima, isključujući male. Prolazak cijele procedure trajao bi i bio bi skup, a Fižulić nema ni vremena ni novca. Uporište za Todorićev i Fižulićev “model” pronađen je u zakonima koji kao da su dizajnirani po mjeri njih dvojice.