Jedna od najčešćih bolesti zapadnog svijeta ujedno je i vrlo slabo shvaćena. Svjetska zdravstvena organizacija predvidjela je da će 2010. depresija postati druga najraširenija bolest na svijetu koja izaziva nesposobnost, dok će u razvijenim zemljama ona postati bolest na koju otpada najveći društveni teret.

Svatko se povremeno osjeća tugaljivo ili “u bedu”, no depresija je nešto drugo. Ona ima dublji intenzitet, traje duže od dva tjedna i ometa oboljelog u normalnom funkcioniranju. Kod nje ne pomažu dobrodušni savjeti okoline, izlet u prirodi, omiljena muzika i pločica čokolade, jer depresija je bolest, a ne pogrešan životni stav ili manjak dobre volje. To je bolest mozga povezana s poremećajima u kemijskim tvarima u mozgu, oštećenjem na neuronima, a po nekim stručnjacima čak i s anatomskim nedostacima mozga. Najčešće nastaje zbog kombinacije urođenih genetskih manjkavosti i stresnih iskustava, ali i drugih faktora kao što su manjak svjetla, prehrana i uzimanje lijekova.U bilo kojem trenutku, od kliničke depresije boluje oko 6,5% žena i 3,3% muškaraca, što iznosi prosječno blizu 5% stanovnika. U Hrvatskoj je to 220.000 ljudi, od kojih su mnogi umiješani u radni proces – naši suradnici, nadređeni, vlasnici, klijenti. Američko je istraživanje iz 2003. pokazalo da tamošnji poslodavci godišnje trpe 44 milijardi dolara izgubljene produktivnosti kao neposrednu posljedicu depresije, a većina od tih gubitaka ne potječe od onih koji su na bolovanju, već onih koji bolesni dolaze na posao. Trošak se u međuvremenu vjerojatno povećao zbog porasta stope obolijevanja od ove bolesti. Iako se četiri petine oboljelih oporavi uz odgovarajući tretman, većina ih ne zatraži liječničku pomoć bilo zbog neznanja, vlastitih predrasuda ili (utemeljenog) straha od predrasuda okoline. Psihijatrijske su dijagnoze i tretman u visokorazvijenim zemljama izgubile nešto od stigme koja ih je pratila do prije tridesetak godina, no u nas je stigma i dalje vrlo prisutna te oboljeli teško može računati na razumijevanje i suosjećanje.

Što depresija čini
Depresija može započeti postepeno, ili naglo. Okolini se depresivna osoba može učiniti povučenija, zabrinuta ili tužna. Iako svatko doživljava ovu bolest na svoj način, neki su njeni znakovi uobičajeni. Na radnom mjestu depresivac će iskazati nešto od sljedećeg.Izgledat će umornije i smrknutije no inače. Radni elan i zanimanje za zbivanja u okolini će mu opasti. Govorit će i kretati se sporije no što je za njega uobičajeno. Povlačit će se iz međuljudskog ophođenja ili će se nastojati grčevito zbližiti s nekim, kao da traži utjehu i razumijevanje. Sposobnost funkcioniranja u grupi bit će mu smanjena. Bit će bezvoljan ili razdražljiv, ali uglavnom na defenzivan način i u situacijama kad se osjeti ugroženim. Učinak depresije na obavljanje posla očitovat će se na otežanom donošenju odluka, smanjenoj produktivnosti, slabijoj koncentraciji, smanjenoj pouzdanosti, povećanom broju pogrešaka i incidenata, češćem kašnjenju i izostajanju s posla. S obzirom na ozbiljne troškove i posljedice depresije na radni učinak, neki će poslodavci zaključiti da je najbolja taktika ne zapošljavati ljude za koje procijene da su ranjivi na ovu bolest, ili da su od nje već bolovali. Takva diskriminacija zacijelo postoji, iako u Sjedinjenim Državama 64% poslodavaca tvrdi da bi oboljelog uputili liječniku. Takav je pristup oboljelom nepošten, jer se na depresiju ne može utjecati snagom volje ništa više nego na srčanu bolest, dijabetes ili astmu. Diskriminacija nije samo nehumana, već samo prebacuje cijenu liječenja depresije s poslodavca na javnozdravstvene fondove. Štoviše, ukupan trošak postaje veći, jer je nezaposleni depresivac u pravilu bolestan jače i duže od zaposlenog, kojemu pripadnost poduzeću i zajamčen dohodak pomažu da se brže oporavi.

Teško zatajivo
Depresivni ljudi žive sa svojim tegobama 24 sata dnevno, no najteže im je sakriti svoje stanje u radnoj sredini, gdje nadređeni zahtijevaju maksimum, gdje vlada natjecanje i gdje se svaka slaba točka nesmiljeno iskorištava. Strah od kritike, omalovažavanja ili čak direktnog otkaza zbog “nedovoljnog zalaganja”, kao i osjećaj srama, mnoge će spriječiti da potraže pomoć. Neki će olakšanje od tegoba potražiti u alkoholu, jer ovaj sastojak djelomično i privremeno ublažava potištenost, tjeskobu i druge simptome depresije. Nažalost, dugoročno alkohol pogoršava depresiju i donosi brojne druge zdravstvene i društvene smetnje. Neliječena depresija može trajati mjesecima i godinama, uz sve teže tegobe, veću izoliranost i nižu energiju. Kronična depresija čini oboljelog osjetljivijim i na druge bolesti, uključujući krvožilne bolesti, karcinom i infekcije, a 3 do 15 posto najteže depresivnih skončaju život samoubojstvom. Psihijatrijska struka smatra da dvije trećine svih izvedenih i pokušanih suicida otpada na žrtve depresije. Ipak, odlazak liječniku i prihvaćanje terapije pomaže velikoj većini oboljelih. Nakon kure medikamenata ili psihoterapije, oboljeli će se nakon nekoliko tjedana biti u stanju vratiti normalnom životu i radu. Produljeni tretman omogućuje uspješno obavljanje posla čak i onima koji trpe od kronične depresije.

Pomoć

Provokacija
Među suradnicima, poticanje na traženje liječničke pomoći na području mentalnog zdravlja vrlo je osjetljivo, jer druga strana to može doživjeti kao provokaciju ili uvredu. Stoga se na tako što smiju odvažiti samo oni koji s oboljelim održavaju prisan odnos.

Preporuke
Tko smatra da njegov radnik ili kolega pati od depresije, preporučuju stručnjaci, treba mu iskazivati nesmanjeno poštovanje, hrabriti ga i uvjeravati da je važan član zajednice. Rukovoditelj smije imati više inicijative. Uoči li neke od znakova svojstvenih depresiji, vrijeme je da porazgovara sa zaposlenikom, izrazi mu zabrinutost i uputi ga na profesionalce koji mu mogu pomoći.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno