Nije prvi put da je premijerka Jadranka Kosor natuknula da razmišlja o ukidanju kriznog poreza. Bit će ona prva koja će ove godine, kako reče, ako bude moguće ukinuti stopu kriznog poreza za plaće i mirovine između 3 i 6 tisuća kuna.

Mogućnost ukidanja harača dolazi kao melem na uši u zemlji na rubu socijalnih nemira. Ljuti i frustrirani zbog smanjenja poticaja seljaci zagrijavaju traktorske motore u najnovijem u nizu pohoda na Zagreb, izigrani radnici Željezare Split štrajkaju glađu, brodogradilištima je opstanak više nego upitan, tvrtka za tvrtkom ide u stečaj, a stotine radnika dnevno se slijevaju na burzu. Ako se ništa ne promijeni u državnoj potrošnji, procjene govore da će deficit proračuna iznositi oko 17 milijardi kuna. Toliko je kuna, naime, velik jaz između prihoda i rashoda za koje ministar financija Ivan Šuker mora pronaći novac. Od harača se u siječnju u državnu blagajnu slilo 204 milijuna kuna poreza, a do službenog ukidanja na zadnji dan godine od njega se očekuje oko 2,4 milijarde kuna (brojka će vjerojatno biti manja zbog sve većeg broja nezaposlenih). Za ukidanje harača već dugo navija premijerkin savjetnički trio, Lovrinčević, Škegro i Švaljek, dosad je najveći oponent bio upravo ministar Šuker. Što misli o tome, nevoljko je dao do znanja. Kad su ga novinari pitali o ukidanju niže stope kriznog poreza, rekao je: “Ako je premijerka tako rekla, onda tako i ide.” Na primjedbu kako to zvuči da ni sam ne vjeruje u to, procijedio je: “Nemojte me, molim vas.” No Vlada pod hitno mora ohladiti uzavrelu situaciju. Analitičari upozoravaju da za smanjenje poreznog tereta nema baš nikakve šanse. Izjavama da je 87 posto proračuna zadano Vlada je nedovosmisleno poručila da joj ne pada na pamet drastično rezati rashode. Umjesto toga mogla bi krenuti u smjeru kozmetičkih rezanja pojedinih prava u javnoj upravi, što bi u javnosti stvorilo dojam da se “ozbiljno radi”. Budući da kozmetika ne može zamaskirati nužne strukturne reforme, alternativa u vidu podizanja neke druge stope poreza je neizbježna. Tu bi se ponajprije moglo raditi o ukidanju nulte stope PDV-a i/ili podizanja njegove opće stope sa 23 posto na koliko god bude potrebno da se rupa zatvori. Tim potezom utišali bi se kritičari harača, popravila fiskalna situacija i stvorio privid da je situacija bolja nego što jest. Diranje u bilo koji drugi porez ili prava razbjesnilo bi neku od brojnih interesnih grupa. Ovako je vjerojatno povećanje najnepravednijeg od svih poreza koji najteže pogađa upravo najsiromašnije.