Globalna financijska kriza okrznula je sajamsku industriju. Pod utjecajem recesije tvrtke se sve teže odlučuju na promociju na sajmovima, a sve se više okreću izravnoj komunikaciji s postojećim kupcima koje nastoje zadržati.

Takav trend otkazivanja ili smanjenja kapaciteta sajmova zahvatio je i ovogodišnji Zagreb Auto Show. Nakon otkazivanja prošlogodišnjeg Zagreb Transport Showa te ovogodišnjih Dana mode i ljepote koji su prebačeni za jesen, ovo je treći veći sajam koji je Zagrebački velesajam (ZV) morao otkazati. Sajmovi ne propadaju, samo su u krizi, kao i gospodarstvo, tvrde naše sugovornici. Premda i brojni sajmovi diljem svijeta bilježe gubitke, sajmovi poput CeBIT-a, najvećega svjetskog sajma IT industrije, i dalje dobro posluju. I taj sajam nije jedini. Liste čekanja za prostor na mnogim europskim sajmovima svake su godine sve dulje unatoč krizi i recesiji. Messe Frankfurt, najveći njemački organizator sajmova s prihodom od 424 milijuna eura u 2009., nije toliko osjetio recesiju, tvrdi Milan Galić, čija je tvrtka Poslovne komunikacije zastupnik tog sajma za Hrvatsku, BiH, Makedoniju i Albaniju. “Za sajmove poput Light + Buildinga, Ambiente, IFFE i slično tražio se štand više, a dio tvrtki je ostao na listi čekanja. No pogođena je, primjerice, tekstilna industrija koja je unatoč krizi bila ugrožena, a s preseljenjem proizvođača na istok smanjio se broj izlagača s europskog tržišta, što je osjetio i sajam”, ističe Galić. Osim sajma u Frankfurtu, njegova tvrtka predstavlja i sajmove u Hannoveru, za koje također, dodaje, interesa ne manjka. Osim već spomenutog CEBIT-a, povećan broj izlagača bilježi i Domotex, vodeći svjetski sajam podnih obloga, koji je nedavno održan. I Anton Belan, direktor Belimpexa, tvrtke koja predstavlja münchenski sajam za Hrvatsku, kaže da visoko specijalizirani sajmovi i dalje bilježe zanimanje tvrtki.

Kvaliteta drži cijenu
“Dokazali su to sajam graditeljstva Bauma na kojem postoji velika lista čekanja, kao i sajam ekologije IFAT ENTSORGA te drugi specijalizirani sajmovi poput sajmova robotike, elektronike, solarne tehnike, optike i sporta”, kaže Belan te dodaje kako je jedan od rijetkih sajmova koji je zabilježio pad interesa Sajam obrtništva IHM. No, kaže, kriza nije utjecala na smanjenje cijena, kvalitetniji i posjećeniji sajmovi i te kako drže cijenu. “U budućnosti šanse za opstanak imaju samo specijalizirani sajmovi, kao i oni koji nude izuzetno kvalitetne usluge, što od prostora do ostalih servisa te do popratnih programa. Uloga organizatora pritom nije samo da iznajmi prostor, već da privuče posjetitelje”, objašnjava Belan dodajući kako je od hrvatskih izlagača ove godine smanjen interes samo za sajam turizma te ekologije u Münchenu. Galić pak tvrdi da je tek nekoliko domaćih tvrtki otkazalo sudjelovanje na frankfurtskim sajmovima jer za mnoge, kaže, pronalazak i jednog partnera na sajmu znači posao za čitavu godinu pa interesa ne manjka. “Zagrebački velesajam je u ranim devedesetima bio idealno mjesto za nastup brojnih svjetskih brendova koji su tada željeli ući na naše tržište. U trenutku kad se većina njih pozicionirala na našem tržištu, svoje marketinške aktivnosti okrenule su na izravnu komunikaciju s postojećim klijentima pa sajmovi više nisu toliko zanimljivi”, kaže Galić koji drži kako ZV pogađa nedostatak ulaganja u infrastrukturu koja je veliko opterećenje za poslovanje. “Trebao bi se reducirati broj izložbenih hala, njih svakako treba dovesti u punu funkcionalnost, s pratećim sadržajima, kongresima, radionicama, koji bi se događali istodobno s održavanjem sajma. Vlastiti brendovi nisu dovoljni, dobrodošao je i partner, samo je pitanje je li tko spreman ulagati u infrastrukturu. Odluku o tome svakako bi trebao donijeti vlasnik, odnosno Grad Zagreb”, zaključuje Galić. Dragan Munjiza iz Gastro grupe misli da je lako kritizirati ZV, no treba uvažiti činjenicu da je ta institucija izgubila 10 godina zbog rata. “Zagreb danas treba iskoristiti zemljopisni položaj te na sajmove privući što više izlagača iz bivše države, ali i regije te srednje Europe. Primjerice, na nekom proizvodačkom sajmu treba spojiti tvrtke iz Italije, Albanije, Češke, Slovačke i Bugarske. Osim toga treba raditi na konstantnoj popunjenosti izložbenog prostora te na popratnim sadržajima, kako sajma tako i metropole koja mora posjetiteljima ponuditi puno više od sajma, odnosno jedinstveni turistički doživljaj”, ističe Munjiza te dodaje kako bi interes trebao imati i Grad kao vlasnik, ali i država.

Novi poslovi
Danijel Zadjelović, direktor Lipikglasa, kaže da se njegova tvrtka koja se bavi proizvodnjom i obradom stakla, posebice za autoindustriju, nema gdje predstaviti na hrvatskim sajmovima. “Domaći su sajmovi namijenjeni široj publici, masi koja želi vidjeti gotov proizvod, a ne ‘B2B’ orijentiranim tvrtkama koje bi na sajmovima htjele sklopiti poslove s drugim uskospecijaliziranim tvrtkama. Srećom, takvih je sajmova vani dovoljno, internacionalni su i lako je sklopiti posao”, kaže Zadjelović koji se nada kako će i domaća sajamska industrija uskoro shvatiti važnost i ulogu uskospecijaliziranih sajmova koji će unatoč krizi opstati, tim više ako izlagači budu što različitiji i međunarodni. Milislav Dulikravić, vlasnik tvrtke Dulex, za postavljanje industrijskih podova kaže kako je njegova kompanija na domaćim sajmovima izlagala samo jedanput. Naši su sajmovi, premda specijalizirani kao npr. Sajam građenja, još preopćeniti. “Za naše specifično poslovanje bitna je različita i specijalizirana ponuda kakvu jedino susrećemo na zapadnoeuropskim sajmovima, upoznajemo proizvođače i dolazimo u kontakt s novim proizvodima”, kaže Dulikravić koji smatra da ZV može biti konkurentan kao i drugi europski sajmovi. Zdravko Stipetić, predsjednik Uprave Đure Đakovića, smatra da danas više nisu bitni sajmovi, nego posjetitelji. “Na sajmovima diljem Europe mogu se vidjeti proizvođači iz čitavog svijeta, pa su takvi i posjetitelji. Na jednome mjestu vaš proizvod je dostupan globalnoj publici. Kod nas nedostaje taj kozmopolitski dio”, ocjenjuje Stipetić.