Vrijeme je da Hrvatska odluči želi li poticati razvoj medija ili će im zadati završni udarac, složni su gotovo svi čelnici komercijalnih medija. Inače ljute konkurente ovih dana ujedinjuje najavljena izmjena Zakona o HRT-u koji, uvjereni su, guši njihovo poslovanje.

U novom se zakonu, naime, ne mijenja način financiranja HRT-a, što znači da javna radiotelevizija i dalje ima pravo na devet minuta reklama u satu emitiranja iako godišnje za proizvodnju programa dobiva više od milijardu kuna od RTV pristojbe. Zbog toga oglasni prostor mogu prodavati u bescjenje pa si oglas na najvećem hrvatskom mediju bez problema može priuštiti i “kvartovska pečenjara”. “Neprirodno je da se na HRT-u može oglašavati, primjerice, lokalna autopraonica, što je danas slučaj. Država jednostavno mora odlučiti što želi od komercijalnih medija. Želi li da se razvijamo ili da potpuno uguši medijsko tržište”, kaže Dražen Mavrić, predsjednik Uprave Nove TV, koji je zbog ove situacije intenzivirao aktivnosti na pokretanju udruge komercijalnih televizija. Televizijski marketinški kolač je u 2009. godini prema procjenama iznosio oko 700 milijuna kuna, a pritom je HRT “gricnuo” nešto više od 200 milijuna kuna. No komercijalnim televizijama više smeta to što HRT pored gotovo ravnopravnog nastupa na komercijalnom tržištu ruši i njihove cijene. Stoga Mavrić smatra da novim zakonom HRT-u treba zabraniti reklame ili ih svesti na minimum uz kratko prijelazno razdoblje od godinu-dvije. No HRT-ov položaj na tržištu utječe i na tiskane medije, čiji prirodni oglašivači svoje tvrtke jeftino reklamiraju na televiziji. “Izdavači su tražili da se taj dio uskladi sa stanjem u kojem se nalazimo. U Njemačkoj, recimo, gdje pristojba iznosi oko 18 eura, na javnoj televiziji moguće je sponzorirati velik sportski događaj tek ako to dopuste nadležne institucije. Tako oglašavanje na javnoj televiziji iznosi oko 800 milijuna, a na privatnima 4,5 milijardi eura”, kaže Marijan Beljan, predsjednik HUP-ove Udruge novinskih izdavača, dodajući da u razvijenom svijetu najznačajniji udio u oglašavanju čine dnevne novine, dok je kod nas obratno.

“To je dokaz da je tržište poremećeno. Takvo stanje pod hitno treba mijenjati”, kaže Beljan, ponovno se pozivajući na njemački slučaj kad je država donijela zakonski okvir s načelnim stavovima, a onda su javne i privatne televizije dogovarale kako će riješiti problem, dok je regulatorno tijelo prihvaćalo dogovorena rješenja ako su imala zakonskog temelja. Priznaje da hrvatsko društvo možda nije toliko zrelo jer se u Saboru često guraju politički interesi, a ne vodi se računa da su i mediji biznis i da HRT vrlo znatno utječe na tržišnu poziciju svih medijskih kuća u Hrvatskoj. Neki naši sugovornici tvrde da je i Hrvatski radio sa svojom HR mrežom ozbiljno počeo rušiti cijenu radijskoga oglasnog prostora, što dodatno kvari poslovanje privatnim radiostanicama iako su se u tom sektoru donedavno ostvarivale znatne dobiti. To je svakako teško reći za internetske portale koji također osjećaju posljedice ovakvog položaja javne radiotelevizije na tržištu. Osim toga nacrt novog zakona ne spominje financiranje HRT-ova portala. “Na nas najviše utječe to što su na HRT-u službene cijene jedno, no u konačnici se ugovaraju znatno niži iznosi uz goleme popuste”, kaže Nataša Zečević, suvlasnica i glavna urednica portala Javno.hr, dodajući da se zbog tako velikih popusta dobar dio oglašivača i ne želi oglašavati na drugim medijima. Zečević smatra da oglašavanje na HRT-u treba znatno reducirati ili neka država sufinancira i druge medije. Znatno blaža prema HRT-u je Viktorija Car s Fakulteta političkih znanosti, koja se slaže da HRT-ov utjecaj na tržište treba mijenjati, ali ne preko noći. U Hrvatskoj ne bi mogao funkcionirati javni servis samo s pristojbom. HRT-u treba dugotrajnije i složeno restrukturiranje koje bi onda u konačnici, za nekih pet do deset godina, moglo završiti tako da se HRT financira od pristojbe plus sponzoriranje velikih projekata poput Olimpijskih igara i slično. Za sada mi se ne čini loše ni devet minuta, ali samo za dva opća kanala”, kaže Car koja smatra da je glavni problem hrvatskoga medijskog tržišta to što je maleno pa zapravo nema puno prostora za konkurenciju.

Gubici

Nakladnici bez 100 milijuna dolara
Prema podacima koje je prikupila Udruga komercijalnih televizija u osnivanju, u hrvatsku medijsku industriju u posljednjih 10 godina uloženo je oko 200 milijuna dolara, a u proteklih pet godina nakladnici su izgubili 100 milijuna dolara. Iznos RTV pristojbe daleko je najveći uspoređuje li se njezin udio u BDP-u po glavi stanovnika. U Hrvatskoj on iznosi 1,1 posto, dok su iduće na listi Njemačka i Danska sa 0,7 posto. U Belgiji i Slovačkoj, primjerice, iznosi 0,3 posto.