Mogu li si zemlje srednje i istočne Europe, uključujući i Hrvatsku, priuštiti visinu javnog duga, odnosno tko je od investitora dovoljno hrabar da financira neravnoteže nakon otkrića da je grčki dug “mačak u vreći”, brine europske analitičare. Ista tema mogla bi zanimati i hrvatskog ministra financija Ivana Šukera koji za ovu godinu ima velike planove.

Iako su vlade zemalja regije manje zadužene u usporedbi s prosjekom zemalja eurozone, fiskalni deficiti su produbljeni i države moraju raditi na promjeni negativnih trendova. Konsolidacija će možda biti manje bolna nego u eurozoni, ali bi stroži nadzor kriterija mogao prolongirati uvođenje eura do 2015. ili 2016., zaključak je analize Erste grupe. Nakon eskalacije grčkog problema zemlje EU sve su zabrinutije zbog financiranja rastućega javnog duga. Da ne bi bilo zabune, problemi fiskalnih deficita bili su prisutni i prošle godine, s razlikom da su tada bili prikriveni visokom dozom likvidnosti kojima su zemlje pokušavale ublažiti utjecaj financijske krize. Višak novca u sustavu maskirao je neravnoteže, no sada se iz optjecaja moraju povući sredstva, što bi moglo usporiti oporavak gospodarstva. “Javni dug zemalja CEE6 (Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, Rumunjska i Hrvatska) manji je nominalno i relativno u odnosu na BDP u usporedbi eurozonom. Ukupan javni dug Mađarske, Češke, Slovačke, Rumunjske i Hrvatske iznosi 200 milijardi eura, što je manje od javnog duga Grčke od 300 milijardi eura. Ako dodamo i Poljsku, ukupan javni dug manji je od 400 milijardi eura – i dalje manje nego u Španjolskoj (oko 700 milijardi eura) te manje od četvrtine duga Italije oko 1800 milijardi eura”, kaže analitičar Juraj Kotian iz Erste grupe.

Refinanciranje duga
Gledano u relativnim iznosima, sve zemlje srednje Europe, uključujući i Hrvatsku, mogu se pohvaliti da su javni dug uspjele zadržati ispod 60 posto BDP-a (osim mađarskih 80 posto), što je jedan od kriterija za uvođenje eura. Kad se govori o hrvatskoj zaduženosti, na koju opetovano upozorava i guverner HNB-a Željko Rohatinski, govori se o vanjskom ukupnom dugu (i javnom i privatnom) koji će ove godine premašiti 100 posto BDP-a. Grčki poučak mogao bi se svesti na pitanje koliko strani investitori drže vrijednosnica javnog duga; kada taj udio doseže dvije trećine kao u slučaju Grčke, tada se povećava vjerojatnost rasprodaje. U zemljama CEE taj je omjer oko četvrtine. S obzirom na to da je razina javnog duga puno niža, kao i fiskalni deficit, potrebe za financiranjem bit će puno manje. Korist od niskih razina duga imat će Češka, Slovačka i Rumunjska koje moraju refinancirati oko 5 posto BDP-a, dok Hrvatska, Poljska i Mađarska trebaju refinancirati između osam i deset posto BDP-a.

Stroža kontrola
No fiskalni deficiti zemalja regije su produbljeni, a tu se Hrvatska i te kako može prepoznati. Zbog manjka političke volje (i vizije) nisu iskorištene prednosti iz godina ekonomskog “buma”; višak poreznih prihoda nije iskorišten za smanjenje deficita, već su rashodi jednako povećavani, što je zamaskiralo rastuće strukturne deficite. Naglo usporavanje gospodarstva objelodanilo je manjak dubinske konsolidacije. I zakašnjeli rebalansi proračuna dodatno su produbili manjak prihoda nad rashodima u svim zemljama osim Mađarske i Rumunjske na čemu mogu zahvaliti MMF-u. Analitičari Erstea zaključuju da bi uz ograničavanje ukupnoga fiskalnog deficita na manje od 3 posto BDP-a, Europska komisija mogla pojačano kontrolirati ispunjavanje uvjeta za euro, što će prolongirati vrijeme potrebno za njegovo uvođenje moguće i do 2015. ili 2016. godine.