Nakon svih loših iskustava investitora pomalo apsurdno zvuči da je prema izvještaju Svjetske banke Doing Business za 2010. godinu Hrvatska najviše napredovala u vezi s izdavanjem odobrenja za gradnju, što se smatra jednim od ključnih indikatora za poslovanje u nekoj državi. Od 183 zemlje Hrvatska je po brzini, broju procedura i trošku zauzela ove godine 144. mjesto za razliku od prošle godine kada je bila 171.

Premda smo još na niskim razinama, resorno ministarstvo se pohvalilo ključnim napretkom. Međutim, kada se pogleda kompletan izvještaj i kriteriji o tom pitanju, slika postaje malo drukčija. Svjetska banka je kao ogledni primjer uzela gradnju skladišta u Zagrebu, a ključna pretpostavka je da se dozvola traži kada postoje svi planovi, arhitektonsko-tehničko rješenje je prošlo sve kontrole, gradi se na vlasnički čistom zemljištu bez građevina koje treba ukloniti i skladište ne zahtijeva nijedan poseban uvjet koji vrijedi za, primjerice, skladištenje kemikalija ili hrane. Dakle, sve procedure na koje se najviše žale investitori, poput neusklađenosti prostornih planova i njihovih čestih promjena, raznih geodetskih podloga, vlasništva, vađenja posebnih mišljenja i čekanje odobrenja studija, Svjetska banka uopće ne akceptira. Osim toga primjer je Zagreb u kojem se dozvole izdaju brže nego na Jadranu te se u obzir uzima i novi zakon koji predviđa ubrzano izdavanje dozvola. I uza sve te “olakšice” u Hrvatskoj treba, prema izvješću Doing Business, 420 dana da se dobije dozvola, treba proći 14 procedura i izdavanje će stajati 895 posto dohotka po glavi stanovnika, odnosno 644.000 kuna. Usporedbe radi, po broju procedura nešto smo bolji od prosjeka zemalja istočne Europe, središnje Azije i prosjeka zemalja članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Ali zato su oni važniji čimbenici – vrijeme i trošak neusporedivo su viši. U istočnoj Europi je prosjek izdavanja 264 dana, a u zemljama OECD-a 157 dana. Prosjek troška istočne Europe je 536 posto dohotka po stanovniku, a u zemljama OECD-a 56,1 posto. Slika o “velikom” napretku tako dobiva nešto drukčiji okvir. Kombinacija krize, spore i skupe birokracije i postupaka rezultirala je padom građevinarstva. Prema posljednjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvih 11 mjeseci 2009. indeks građevinskih radova pao je šest posto u odnosu na prvih jedanaest mjeseci 2008. godine. Kritčno je što se u drugom polugodištu, nakon već odrađenih započetih radova, trend sve više pogoršava. Primjerice, u usporedbi lanjskog studenog s istim mjesecom 2008. godine građevinski radovi pali su za 9,8 posto. Broj odobrenja je za građenje je na godišnjoj razini pao za 4,4 posto, ali trend ima oštru silaznu putanju u posljednjim mjesecima i očekuje se nastavak pada. Vrijednost predviđenih radova je lani pala za 10 milijlardi kuna ili više od 20 posto.