U trenucima dok država, i većina kompanija i građana, muku muči s refinanciranjem i vraćanjem posuđenog novca, Zagrebačka je banka lani u tišini isplatila 3,3 milijarde kuna vrijednu obveznicu.

Riječ je o petogodišnjoj obveznici koju je najveća domaća banka izdala sredinom srpnja 2004. godine i koja je prošlog ljeta stoga došla na naplatu. Nominalna vrijednost obveznice koja je bila izlistana na Luksemburškoj burzi iznosila je 450 mil. eura, a vrijednosnica je nosila godišnju kamatu od 4,5 posto. U Zagrebačkoj banci na upit Poslovnog dnevnika nisu odgovorili iz kojih je sredstava isplaćeno spomenutih više od tri milijarde kuna, odnosno gotovo pola milijarde eura. Djelomičan odgovor na to pitanje mogla bi pružiti bilanca same banke. U godišnjem izvještaju za 2008. navodi se da je grupa Zagrebačke banke imala zadržanu dobit u iznosu od 8,31 milijarde kuna. Nedavno objavljeni nerevidirani financijski izvještaj grupe pokazuje pak bitno drukčiju brojku. Kao zadržana dobit krajem 2008. sada stoji 6,82 milijarde kuna, dok bi zadržana dobit, vjerojatno uvećana za profit ostvaren prošle godine, krajem 2009. trebala iznositi 8,31 milijardu kuna. Na prošle godine održanoj Glavnoj skupštini dioničara Zagrebačke banke nije se odlučivalo ni o kakvoj primjeni novca iz zadržane dobiti, nego je tek usvojena odluka da će se dobit iz 2008. pribrojiti dobiti iz prethodnih godina. Uz neodgovoreno pitanje je li Zagrebačka banka iskoristila novac iz zadržane dobiti kako bi isplatila obveznicu ostaje nejasno tko je dobio novac, odnosno tko su bili vlasnici obveznica. U ovakvim slučajevima vrlo se često događa da obveznicu ili veći dio izdanja odmah pri emitiranju otkupi matična banka, odnosno većinski vlasnik. Ako je UniCredit ili neko drugo društvo iz UniCredit grupe bilo vlasnik većine obveznica, onda je lako objasniti nedostatak formalne odluke da se obveznica isplaćuje iz zadržane dobiti jer je lako sve moglo “ostati u obitelji”.