Hrvatska bi do kraja ove godine trebala dobiti zakonski okvir o sekuritizaciji koji je iznimno važan za poticanje financiranja tržišta kao i za građane kojima su pravi hipotekarni krediti zanimljivi. Tako bi i hrvatski građani od početka 2007., budu li (i) pripreme banaka išle paralelno, mogli dobiti prve prave hipotekarne kredite kakvi su poznati u većini europskih zemalja. Sekuritizacija je pretvaranje neutrživih u utržive financijske instrumente, a najčešće kredita u obveznice kojima se dnevno trguje na financijskom tržištu. Ili još jednostavnije rečeno: sekuritizacija je pretvaranje nelikvidne financijske imovine u likvidnu, pri čemu nelikvidna imovina najčešće služi kao osiguranje za izdavanje vrijednosnih papira.

Idealan teren
Financijski stručnjaci smatraju da je Hrvatska sada postala idealan primjer (a i pogodno mjesto) za razvoj toga financijskog instrumenta. Njime bi se smanjila potreba za inozemnim kreditima jer bi banke, primjerice, nelikvidni kreditni portfelj zamijenile viškom likvidnosti za njegov daljnji rast. Smanjila bi se i rizičnost kreditnog portfelja i potencijalno povećao povrat. Hrvatska također ima već razvijene kreditne portfelje uz izvjesno ponašanje rizika u duljem roku. Naime, iskustva EU pokazuju da zbog pravnih, poreznih i operativnih troškova izdanja nije isplativo razmišljanje o izdanju manjem od 150 milijuna eura. To znači da danas barem pet do šest banaka ima kreditni potencijal za uvođenje sekuritizacije. Poznavatelji prilika ističu kako su u zabludi svi koji naglašavaju kako sekuritizaciju trebaju samo banke. Nju trebaju, pa onda i iniciraju, i velike tvrtke, osiguravatelji, vlade, dakle svi koji traže novi ili oslobađaju postojeći kapital, a u imovini imaju dobro definirana sadašnja ili buduća potraživanja. Korist od sekuritizacije ne ograničava se samo na one koji pokreću transakcije i koji dolaze do novih likvidnih sredstava i/ili kapitala.
“Sekuritizacija naime završava izdavanjem vrijednosnog papira na temelju imovine prenesene kao osiguranje za obveznice pa je očito da korist imaju i kupci”, pojašnjava direktor tvrtke Arhivanalitika Velimir Šonje.
Ovih se dana u javnosti “šuška” i kako bi sekuritizacija mogla biti sljedeća metoda pomoću koje bi poslovne banke mogle pokušati zaobići kontrolu HNB-a. Sekuritizacijom bi, naime, banke osnovale svoju tvrtku kojoj bi prodale svoja potraživanja u vezi s različitim vrstama kredita. Tvrtke bi na osnovi očekivanog priljeva od tih potraživanja izdale obveznice na tržištu, a od prikupljena novca prodajom obveznica banka bi došla do novih sredstava. Ipak, većina analitičara je mišljenja kako bi to u ovom trenutku bankama moglo biti i dosta rizično jer nema zakonske regulative za sekuritizaciju. Također prema sadašnjim propisima sekuritizacija nije oslobođena PDV-a pa njezina primjena i nije (ili ne bi bila) suviše isplativa.

Poznavatelji prilika ističu i kako je neosnovana bojazan da bi banke osnivanjem svoje tvrtke obilaznim putem (znači bez kontrole HNB-a) mogle povećati plasman. Valja podsjetiti kako se to svojedobno dogodilo s leasing-kućama. No HNB je, nedugo nakon što su banke počele plasirati novac putem svojih leasing-društava, proširila mjere i na njih. Zato, kako ističe direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček, ni društva koja bi banke osnovale radi sekuritizacije ne bi mogla izbjeći nadzor, odnosno i za njih bi vrijedile mjere koje vrijede za banke. Nedavno je pri Hrvatskoj udruzi banaka formirana radna skupina koju predvodi Velimir Šonje, a koja bi trebala do sredine ove godine odlučiti hoće li Hrvatska dobiti poseban zakon o sekuritizaciji ili će se ići na izmjene postojećih. Ako se stručnjaci odluče na novi zakon, on bi trebao razjasniti niz važnih pitanja. Tako bi trebao predvidjeti osnivanje posebnih poduzeća – trgovačkog društva, specijaliziranih financijskih institucija ili kvazinvesticijskog fonda. Treba razjasniti i rješavanje bankarske tajne: prijenos imovine s jednog poslovnog subjekta na drugi mora biti moguć bez mogućnosti da krajnji dužnik sudskom tužbom ili na bilo koji drugi način ospori transakciju.
Valja reći da bi izvješćivanje svakog dužnika povećalo i transakcijski trošak. Zakon mora predvidjeti i mogućnost neopozive, krajnje prodaje te predvidjeti da inicijator bude i serviser izdanja. Isto tako, sekuritizacijski fond mora imati vlasnička prava što je posebno važno kod hipotekarnih kredita. Zakonom se mora razjasniti i nemogućnost stečaja ili ovrhe nad imovinom fonda koja služi kao instrument osiguranja i slično.

Vanjski dug
Drugi zagovornici sekuritizacije smatraju da će se, ako se banke više oslone na nove (domaće) izvore financiranja prodajom imovine, manje zaduživati u inozemstvu. Naime, poznato je da se sada hrvatske banke najviše zadužuju u inozemstvu kako bi “pokrile” glad građana i poduzeća za novim kreditima. Isto tako, ocjena je kako bi prodana (bankarska) imovina služila kao pouzdano osiguranje izdanja vrijednosnica. Drugim riječima, uspješna sekuritizacija ne mora povećati vanjski dug.
Većina financijskih stručnjaka smatra kako je (eventualno) kolebanje tečaja zanemariva kolateralna šteta u odnosu na koristi koju bi razvoj ovoga novog proizvoda imao za ukupan razvoj hrvatskoga financijskog tržišta.

HNB oprezno prema sekuritizaciji
Već nekoliko puta HNB je javno potvrdio da nema ništa protiv sekuritizacije, a da će eventualne odluke o deviznom režimu za te poslove donositi naknadno kad profilira smjer i snagu utjecaja poslova sekuritizacije na vanjski dug. No stječe se dojam kako neki stručnjaci središnje banke već sada strahuju da bi sekuritizacija u sadašnjim hrvatskim prilikama mogla povećati vanjski dug (koji je ionako previsok; dosegao je 27 milijardi eura) i izazvati tečajna kolebanja.